(B. – lezbijka, apsolventica, 24.g.)

Moj prvi svjesni interes za osobu istog spola dogodio mi se u drugom razredu srednje škole.
Bila sam zbunjena takvim osjećajem, nisam tada ni s kim o tome pričala, mislila sam daa je to nekakva greška i da moram skrivati svoje osjećaje jer je to čudno.

Prve osobe s kojima sam o tome razgovarala bila su dva prijatelja koji su dobro prihvatili moju seksualnost i tvrdili mi da je to normalno.
Mislim da su to tada shvatili kao fazu. U pokušaju da barem spasim prijateljstvo koje je propadalo i budem iskrena, prijateljici koja mi se sviđala rekla sam da je moj interes za nju jači od prijateljstva. Reakcija je prvo izostala, potom ispala loša pa smo se odvojile.
Na drugoj godini fakulteta naišla sam na  reklamnu naljepnicu  lezbijske web stranice  te na taj način virtualno upoznala prve lezbijke. Prošlo je neko vrijeme dok sam se ohrabrila i za prve susrete, pritom sam imala sreće i upoznala zanimljive i drage osobe tako da je daljnje upoznavanje išlo sve lakše. Počela sam voditi dvostruki život, jedan u krugu gej ljudi, drugi sa svojim prijateljicama i prijateljima te roditeljima.
 
Postajalo je  sve kompliciranije tako dijeliti život, a viđanja sa starim prijateljima su bila sve rijeđa jer me je mučila neiskrenost kojom sam se štitila od eventualnih loših reakcija. U trenutku kad sam se osjetila pomirenom sa svojom seksualnošću shvatila sam da nekom to želim reći i razgovarala sam svojom dugogodišnjom prijateljicom. Nije mi bilo lako započeti razgovor, ali reakcija je bila pozitivna te mi je na kraju bilo jako drago da sam joj rekla. Nakon toga sam osjetila veliko olakšanje.

{adselite} Počela sam rezmišljati  o razgovoru s roditeljima, ali kako sam bila daleko od domaostavila sam to za prvi sljedeći posjet kući. Moja ranija odluka je bila govooriti s njima o svojoj seksualnosti tek u trenutku stabilne veze, ali problemi koji su mi se počeli nagomilavati pritisnuli su me da to napravim ranije. Roditelji su reagirali dobro, pokazali mi da me, bez obzira na moju seksualnu prijentaciju, na isti način vole, ali si imali dosta strahova i pitanja tako da smo o svemu dugo razgovarali. Otac se još uvijek nada da je to pitanje životne faze, ali mi, što je važno, ne nameće svoje mišljenje, a do toga smo došli razgovorom. Najveće olakšanje  je reći roditeljima i dobiti donekle pozitivnu reakciju. Odjednom svi rituali skrivanja više nisu potrebni, roditeljska ljubav je još tu, a i odnose je tako lakše održavati. Ono što me u svemu tome jako veseli jest činjenica da svoju sreću i zaljubljenost više neću morati sakrivati pred bliskim ljudima.

Moje iskustvo je dobro, ali sam svjesne da ne reagiraju svi tako. Ako ljudima kojima se odlučite outati pokazuju onu minimalnu dozu prihvaćanja, moj savjet je naoružati se strpljanjem  i biti spreman na razgovore i pitanja. Česta su kriva i naivna razmišljnaja vezana za homoseksualnost a koja je lako pobiti jednom kad se u razgovor i upustite. Vjerojatno će trebati vremena da sve sjedne na svoje mjesto, ali ako vi sami tome pozitivno pristupite i pokažete zadovoljstvo svojim životom i svojom seksualnošću, vrlo vjerojatno će i reakcija biti dobra. Roditelji mogu ostati zbunjeni ako ste vi nesigurni pa je dobro prvo sa sobom biti pomiren.