Alessandro di Mariano Filipepi, ili bolje poznat kao Sandro Botticelli (rođen u Firenci 1. ožujka 1445, umro je u Firenci 17. svibnja 1510.) talijanski je slikar firentinske škole.
Rođen je u Firenci u radničkoj obitelji Ognissanti, i prvo je počeo kao pripravnik zlataru, da bi ga, slijedeći dječakove želje, njegov otac povezao s Fra Filippo Lippijem koji je tada radio na fresci "Red karmelićana".
Rođen je u Firenci u radničkoj obitelji Ognissanti, i prvo je počeo kao pripravnik zlataru, da bi ga, slijedeći dječakove želje, njegov otac ga povezao s Fra Filippo Lippija koji je tada radio na fresci "Red karmelićana". Lippija sinteza nove kontrole trodimenzionalnih formi, nježna izražajnost na licu i gestama, kao i dekorativni detalji naslijeđeni od kasno gotičkog stila, bili su snažan utjecaj na daljnji život mladog Botticellija.
Jedan sasvim drugačiji utjecaj na njega je bio novi ciparski spomenik koji su radili braća Pollaiuolo, čiji je zadatak bio izraditi cijelu seriju djela za Tribunal i za Dvoranu Trgovaca (Mercanzia), bratstvo trgovaca odjeće. Botticellijev doprinos je prisutan na djelu "Snaga", datiranom 1470. godine a koji se sada nalazi u galeriji Uffizi.
Bio je i pripravnik u radionici od Andree del Verrocchija, gdje je pored njega radio i Leonardo da Vinci; potom i kod Andrea del Pollaiola. Prvo priznanje dobiva u svojoj lokalnoj crkvi Ognisanti, s djelom Sveti Augustin, za koje se borio (uspješno) s Domenicom Ghirlandaio i njegovim Jeromeom na drugoj strani, "glava sveca je izražajna i profinjenih misli" (Vasari). Godine 1470. otvara svoju neovisnu radionicu, a Lorenzo de Medici ubrzo uviđa njegov talent te ga zapošljava.
U Rimu boravi na poziv pape Siksta IV. i radi freske u Sikstinskoj kapeli.
Botticelli je prvi od talijanskih slikara koji je izradio crteže za ilustraciju Danteove Božanstvene komedije. Radio je i kartone za tapiserije koje se danas nalaze u Viktorijinom i Albertovom muzeju u Londonu.
Utjecao je na Johna Ruskina i pre-rafaelite u Engleskoj.
{adselite} Botticelli se nikada nije oženio, te je pokazivao snažnu antipatiju prema ideji braka tvrdeći da mu to proizvodi noćne more.
Postoji mišljenje da je patio zbog neuzvraćene ljubavi od strane udate plemkinje Simonette Vespucci za koju se vjeruje kako je poslužila model za "Rođenje Venere".
Neki suvremeni povjesničari istraživali su i druge oblike njegove seksualnosti. Godine 1938., Jacques Mesnil je otkrio u forentisnkoj arhivi zapis od 16. studenog 1502, koji ukazuje da je Botticceli optužen za sodomiju. Optužbe su na kraju odbačene pa je Mesnil to tajkođer odbacio smatrajući zapis posljedicom klevete. No mišljenje povjesničara oko toga da li se radi o dokazu homoseksualnosti ostalo je do danas podijeljeno. Dok neki čvrsto podupiru Mesnila, drugi ukazuju na ubrzan postupak razrješenja optužbe. Ipak,uzimajući u obzir tematiku slika i sam Mensil je zaključio kako žene nisu bile jedini predmet njegove ljubavi.