Svako je društvo slobodno, napredno i zadovoljno onoliko koliko je slobodan, zadovoljan i sretan svaki pojedinac. Također, činjenica je da je obitelj temelj svakoga društva a bez sretne i zdrave obitelji u kojoj vladaju kvalitetni i humani odnosi, nema ni sretnoga i naprednog društva.

0 1 1 1 1 1 Rating 0.00 (0 Votes)

Novi Zakon o suzbijanju diskriminacije nadovezuje se na postojeće odredbe iz Ustava te će uvesti kažnjavanje i zbog diskriminacije na osnovi fizičkog izgleda, rodnog identiteta te genetskog naslijeđa.
Jedan je mladi, visokoobrazovani muškarac u izdavačkoj kući u kojoj je radio imao izgleda za uspješnu karijeru sve dok jednog dana njegov kolega nije nadređenima prijavio ono što je doznao njuškajući po njegovu kompjutoru na poslu. Mladić je, naime, homoseksualac, a reakcija koja je uslijedila samo je potvrdila njegove najgore strahove, zbog kojih je svoju seksualnu orijentaciju dotad na poslu i skrivao.

Šefica je cijelom odjelu poslala e-mail u kojem je o tome obavijestila kao da je riječ o opasnoj zaraznoj bolesti, a zatim je mladića pozvala na razgovor u kojem mu je uputila niz uvreda. Direktor poduzeća mu je, pak, otvoreno kazao da ga nikada ne bi zaposlio da je za to znao ranije. Mladić je, pod pritiskom, dao izvanredan otkaz i odselio se u veći grad. Kazao je da se osjećao “kao da ima kugu”.

Sličnih primjera diskriminacije na radnom mjestu u Hrvatskoj ne manjka. Jedna je sredovječna gospođa, zaposlena na rukovodećoj funkciji u državnom poduzeću nedavno dobila upozorenje poslodavca u kojem piše kako je, među ostalim, i njezina prekomjerna težina razlog zašto svoj posao ne obavlja kako treba. Drugoj je ženi, kojoj je u djetinstvu unakaženo lice, šefica poručila da bi za stolom “radije jela sa svinjom.”

Ovi slučajevi, prijavljeni udruzi Mobbing, koja se bori protiv zlostavljanja na radnom mjestu, mogli bi postati predmetom tužbi po novom antidiskriminacijskom zakonu, koji se priprema posljednjih mjeseci.

Iz sadašnjeg je, grubog nacrta Zakona o suzbijanju diskriminacije, jasno da će uža radna skupina koja na njemu radi predložiti znatno prošireno shvaćanje diskriminacije. Jedan od zanimljivijih dijelova grubog nacrta Zakona jest članak 2., koji navodi osnove po kojima je nekoga moguće diskriminirati.

Pa se pored osnova već poznatih iz Ustava i drugih zakona - poput rase, boje kože, spola, jezika, vjere, nacionalnog i socijalnog podrijetla, ili spolne orijentacije - navode i neke nove, poput fizičkog izgleda, rodnog identiteta te genetskog naslijeđa. Naime, analizom DNK već je sada moguće otkriti nečije genetske poremećaje i predispozicije za određene bolesti, kao što su neke vrste raka. U sljedećih će nekoliko godina testovi DNK biti sve dostupniji i jeftiniji.

Članica Povjerenstva za izradu Antidiskriminacijskog zakona Tena Šimonović Einwalter ističe da već sada osiguravajuće kuće u nekim zemljama pokušavaju koristiti genetsko testiranje pri određivanju premije osiguranja.

“A uz malo mašte lako je zamisliti kakav bi mogao biti “vrli novi svijet” ako diskriminacija na osnovi genetskog naslijeđa bude dopuštena” ističe Šimonović Einwalter, dodajući kako je takva diskriminacija već zabranjena Konvencijom o ljudskim pravima i biomedicini, koja je u Hrvatskoj stupila na snagu 2004. Diskriminacija po rodnom identitetu odnosi se, među ostalim, na transrodne osobe. Kako objašnjava Jelena Poštić iz Ženske sobe, identitet transrodnih osoba odstupa od općeprihvaćenog ’muško’ - ’ženskog’ identiteta.

“Ako se osoba identificira drugačije od svog spola ili se rodno ne identificira i želi biti tretirana, prepoznata i oslovljavana u skladu sa rodnim identitetom, to joj je u pravilu onemogućeno te to mora skrivati. Po našim iskustvima, osobe koje u Hrvatskoj odluče promijeniti spol, obično moraju promijeniti i radno mjesto, a ponekad i odlaze iz zemlje” ističe Poštić. Diskriminacija po pitanju rodnog izražavanja se, pak, može odnositi na mnogo širu populaciju.

“Ona se može ticati nametanja “dress koda”, zahtjeva za šminkanjem, nošenjem određene frizure ili za određenim ponašanjem, ali i drukčijeg tretiranja ’žena’ i ’muškaraca’ zbog tradicionalnih rodnih uloga” kaže Poštić. Posebno je zanimljivo i pitanje diskriminacije po fizičkom izgledu, koja bi se mogla odnositi na ljude prekomjerne težine, ali i niz drugih, teže dokazivih slučajeva diskriminacije.

“Oko toga će biti rasprave, jer je takvu diskriminaciju teško dokazati. Tko bi mogao na sudu dokazati da neki odvjetnik u ured prima samo zgodne vježbenice?” ističe Šimonović Einwalter. Ovaj dokument bi Sabor trebao usvojiti do listopada 2008., najavio je Luka Mađerić, predstojnik vladina Ureda za ljudska prava.
Do kraja 2007. bez i jedne presude

Članica radne skupine s Pravnog fakulteta Snježana Vasiljević ističe kako, unatoč tome što je Hrvatska većim dijelom uskladila nacionalno pravo s europskim u području diskriminacije, do kraja ove godine još nije donesena niti jedna pravomoćna presuda u području diskriminacije. - Hrvatska ima niz zakona s antidiskriminacijskim odredbama, poput Zakona o radu ili o ravnopravnosti spolova. Ovakav zakon koji bi imao snagu ustavnog zakona trebao bi ojačati usklađenost postojećih zakona.

 

Izvor: Jutarnji list

Podijelite

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn