Svako je društvo slobodno, napredno i zadovoljno onoliko koliko je slobodan, zadovoljan i sretan svaki pojedinac. Također, činjenica je da je obitelj temelj svakoga društva a bez sretne i zdrave obitelji u kojoj vladaju kvalitetni i humani odnosi, nema ni sretnoga i naprednog društva.

0 1 1 1 1 1 Rating 0.00 (0 Votes)
Hoće li nas se djeca sramiti zbog homofobije?

Nije tomu tako davno da su ljevoruke osobe bile prisiljavane pisati i služiti se desnom rukom jer se ljevorukost smatrala protuprirodnom; u nekim davnijim vremenima ljevorukost je bila sasvim valjan dokaz da je neka žena vještica i da joj je mjesto na - lomači.

 Danas gotovo i ne primjećujemo kada je netko ljevoruk, ali se zato i dalje vrlo često neprirodnom smatra homoseksualnost iako znamo da ona postoji otkad je čovjeka i svijeta, pa i među životinjama.

Među tzv. konzervativnim stanovnicima Hrvatske homoseksualnost izaziva izuzetno negativne reakcije. Nerijetko se homoseksualne osobe moraju nositi sa snažnom homofobijom samoprozvanih čuvara «tradicionalnih vrijednosti», ali i fizičkim nasiljem samo zato što su – homoseksualne.

Pokušamo li odgovoriti na pitanje zašto su neki ljudi homofobi, odgovor je rijetko jednoznačan. Takav stav često ima korijen u religijama među kojima većina homoseksualnost tretira kao neprihvatljiv oblik ponašanja, a takvo poimanje sljedbenici tih religija prihvaćaju bez promišljanja misleći da je to "božja riječ"; homofobija je također česta u ljudi koji ne poznaju nijednu homoseksualnu osobu ili barem misle da ne poznaju, a ima i drugih mogućih uzroka.

Primjerice, 1996. na Sveučilištu u Georgiji provedeno je uistinu zanimljivo istraživanje homofobije. Istraživanje je provedeno na skupini od 64 muška heteroseksualna studenta koji su nakon intervjua podijeljeni u dvije skupine: homofobe i one kojima je homoseksualnost prihvatljiva. Zatim su svakome od tih mladića prikazivali erotske snimke seksualnog odnosa između dva muškarca. Pritom su voditelji istraživanja uz pomoć prstena na penisu mjerili razinu seksualnog uzbuđenja ispitanika.

Rezultat je neke iznenadio, neke nije: čak 54 posto homofoba bilo je izrazito seksualno uzbuđeno nakon gledanja videoisječka, a 66 posto mladića koji nisu imali predrasude prema seksualnoj orijentaciji drugih nije pokazalo znakove uzbuđenosti. Još je zanimljivije da, iako spuštenih hlača i znajući da se elektronički mjeri stupanj erekcije, homofobi su na pitanje uzbuđuje li ih prikazani isječak odgovarali negativno. Ovo je istraživanje dokazalo teoriju koja se često spominje: nerijetko je uzrok homofobije upravo vlastita potisnuta homoseksualnost ili biseksualnost.

Nad tim bi se ponajprije trebali zamisliti homofobi i zapitati se gdje je korijen njihove mržnje i koliko ta mržnja doprinosi dobrobiti bilo njih samih, bilo društva u cjelini, a koliko ga, s druge strane, razara. Homoseksualnost nije izbor, homofobija jest i mirne je duše možemo strpati u isti koš s rasizmom, seksizmom i ostalim šovinizmima. U zdravom bi društvu svaki pojedinac trebao imati pravo i mogućnost da bude ono što jest bez straha od osude (ili čak nasilja) sve dok svojim ponašanjem ne ugrožava druge ljude. A homoseksualci ne ugrožavaju nikog, žele samo voljeti i biti voljeni.

Hoće li nas se naša djeca sramiti zbog naše homofobije kao što su se djeca robovlasnika sramila svojih predaka? (Am.V.)

Izvor: Večernji list

Podijelite

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn