Svako je društvo slobodno, napredno i zadovoljno onoliko koliko je slobodan, zadovoljan i sretan svaki pojedinac. Također, činjenica je da je obitelj temelj svakoga društva a bez sretne i zdrave obitelji u kojoj vladaju kvalitetni i humani odnosi, nema ni sretnoga i naprednog društva.

0 1 1 1 1 1 Rating 0.00 (0 Votes)

Još otkad je moj sin, sada 16 godina star, imao 3 godine moj suprug i ja smo mislili da bi mogao biti gej. Bio je potpuno opsjednut Barbi lutkicama, a od druge godine družio se gotovo isključivo s curicama. Kako se nije ponašao feminizirano, a sada je vrlo popularan i ima prijatelje oba spola, nadali smo se da su naše sumnje bile neopravdane.

Prošle je godine imao djevojku, pa… neku vrstu djevojke, i činilo se da je jako zagrijan za nju, ali kad su prekinuli žalio se da ju je jedino zanimalo "maženje", a da je on uvijek tražio nešto dublje. To je popalilo sve alarme u mojoj glavi. Na kraju krajeva, zar tinejdžer ne zahvaljuje svojoj sretnoj zvijezdi ako lijepa djevojka želi s njim u krevet? Ubrzo je još jedna zgodna djevojka pokazala interes za njega, ali osim ponekog poljupca ni tu nije bilo ničega. Vrlo je povučen kada želim razgovarati o njegovom romantičnom životu i smatra to napadom na svoju privatnost, ali ja smatram da još uvijek nije siguran u svoju seksualnost i da se boji pričati o tome.
Naš je sin postao tajanstven, nesiguran i ljut u zadnjih nekoliko godina. Kada započnemo razgovor kaže nam da mrzi sebe i cijeli svijet, a krivnju svaljuje na pritisak u školi (njegov stariji, heteroseksualan brat je jedan od najboljih studenata na vrlo zahtjevnom fakultetu a on, mlađi sin, misli da ga mora dostići u tome… ako ne i prestići). Pokušavamo ga uvjeriti da je "dovoljno dobar", ali kao da nas ne čuje i jasno je kao dan da ne želi pričati o tome. Način na koji se odvaja od nas slama mi srce.

Jučer sam našla dokaz da je imao barem online vezu s nekim mladićem. Bila sam toliko šokirana da nisam mogla ni jesti ni spavati. Nisam mogla reći suprugu, pretpostavljam da bi tek tada postalo "stvarno".
U neku se ruku osjećam odgovornom zbog toga što mi je sin gej. Imala sam pobačaj samo mjesec dana prije nego je moj mlađi sin začet i brinem se nije li poremećena nekakva hormonalna ravnoteža koja je utjecala na njegovu orijentaciju.
Je li to ludo?
Čitala sam da mlađa braća u obiteljima s nekoliko dječaka imaju veći rizik da budu homoseksualci pa se pitam događa li se u maternici nešto hormonalno. Osim toga, brinem se da će ljudi kriviti supruga i mene, iako smo potpuno podredili život svojoj djeci. Uvijek smo govorili, temeljeno na njegovoj igri s lutkama "ako se pokaže da je gej, znat ćemo da je rođen takav". Ipak, sada se osjećam kao da sam iznevjerila sina i obitelj.

Toliko bih voljela popričati s njim o zaštićenom seksu i zaštiti, te ga time potaknuti da mi kaže tu svoju tajnu koja ga očito muči, ali mi intuicija govori da moram čekati dok ON ne bude spreman.
Ali kako da budem sigurna da se nije usput zarazio HIV-om, dok još traži svoj put? Kako da se riješim te mučnine u želucu? Kako da si izbijem iz glave maštariju o njegovoj ženi i djeci koji nam dolaze u posjet vikendima i blagdanima? I gdje da nađem hrabrosti da – kada dođe vrijeme – kažem prijateljima i obitelji i stojim uz njega dok će ga oni oštro osuđivati?

U obitelji mog supruga postoje dva homoseksualca, obojica su "crne ovce" i neomiljeni u obitelji. Očito je da je tako isključivo zbog seksualne orijentacije. Bojim se da ne izgubimo svog dječaka, a opet, nisam sigurna hoću li ikad moći sve to shvatiti i prihvatiti, na pravi način. Voljela bih znati postoje li ljudi koji su razmišljali kao ja sada, nakon što im je dijete "priznalo", žive i dalje kao sretna obitelj. Bojim se da to neće biti slučaj kod nas.
Sinoć, dok sam ležala budna, pitala sam se trebamo li pokupiti svoje stvari i preseliti u neku drugu okolinu, gdje nas nitko ne poznaje da bismo izbjegli osudu ljudi koji nas znaju godinama. Dio mene želi ga zagrliti i reći svima koliko ga volim, a drugi dio samo želi pobjeći i skriti se.
Mislim da nikad nisam bila prestrašenija u cijelom svom životu.

Podijelite

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn