Iako nitko u svojem genetskom naslijeđu ne nosi “gay gen”, homoseksualnost je biološki uvjetovana. Neke se osobe jednostavno rode sa sklonošću prema istome spolu, a to nema veze s osobnim izborom.
S tom tvrdnjom slaže se psihologinja Mirjana Krizmanić, koja je prije nekoliko dana u HTV-ovoj emisiju “Fokus” spomenula najnovija istraživanja koja pokazuju da je homoseksualnost urođeni varijetet seksualnog ponašanja.
Tome se suprotstavila Željka Markić iz inicijative “U ime obitelji”, naglasivši kako ne postoje jasni znanstveni dokazi da bi homoseksualnost bila urođena.
- Postoji seksualno ponašanje koje nije uvjetovano rođenjem, nego je posljedica izbora ' rekla je Markić.
Različiti stupnjevi
Tragom te polemike, zamolili smo psihologinju Krizmanić da nam potkrijepi svoje tvrdnje, što je ona i učinila.
- Dosadašnja znanstvena istraživanja nastanka homoseksualnosti pokazuju da se djeca rađaju s tom seksualnom orijentacijom, odnosno da ona nije ni naučena ni odgojem stečena. U tome se slažu svi istraživači. Također, ista ta istraživanja ukazuju da djeca već do treće godine života pokazuju svojim ponašanjem određenu sklonost, i to tako da se igraju igračkama suprotnog spola.
- Primjerice, dječaci preferiraju lutke, kuhanje i slično, a djevojčice revolvere, Indijance i kauboje, autiće i tako dalje. Konačno, provedena ispitivanja pokazala su da se ne radi o jednom genu, nego o nekoliko njih, koji u kombinaciji s intrauterinom okolinom (dakle, prenatalnim razvojem) i kasnijom okolinom dovode do različitih seksualnih orijentacija. Osim toga, kod homoseksualnih muškaraca utvrđene su anatomske razlike u nekim jezgrama hipotalamusa. U novije vrijeme, razvojem epigenetike, odnosno znanosti koja se bavi genima koji aktiviraju druge gene, sve se više upravo nastanak istospolne orijentacije pripisuje akciji epigena - objašnjava prof. Krizmanić.
{adselite} Dodaje da se istraživanja nastavljaju jer postoji niz različitih spolnih orijentacija, kao i mogućnost da one budu izražene u različitom stupnju. Najpoznatiji je slučaj, kaže, biseksualnost, spolna orijentacija usmjerena na oba spola.
Uloga epigenetike
- Postoje, dakako, i latentne spolne orijentacije, koje neki ljudi uspijevaju zatomiti ili kontrolirati, osjećajući se pritom cijeli život frustrirano i promašeno - navodi Krizmanić.
Prošle je godine ekipa s National Institute for Mathematical and Biological Synthesis (NIMBioS) objavila u časopisu “The Quarterly Review of Biology” studiju o povezivanju evolucijske teorije s novim otkrićima u molekularnoj regulaciji ekspresije gena i utjecaju hormona na razvoj spolnosti.
Tu su objasnili biološki i matematički model koji otkriva ulogu epigenetike u homoseksualnosti. Po njihovu mišljenju, genetika je ta koja čini da osoba bude gay, te se prenosi s oca na kćer i s majke na sina.
Diskriminacija šteti zdravlju LGBT zajednice, djeca istospolnih obitelji su zdrava
Znanstvena istraživanja u zemljama koje su prošle javne rasprave o pravu na istospolni brak pokazuju da institucionalna diskriminacija šteti mentalnom zdravlju LGBT osoba te da djeca koja rastu u istospolnim obiteljima, suprotno stereotipnim tvrdnjama protivnika istospolnih brakova, izrastaju u zdrave osobe.
Djeca koju su odgojili istospolni roditelji zdravija su i bolje se slažu s ostatkom obitelji, pokazalo je najveće svjetsko istraživanje djece istospolnih roditelja provedeno ove godine.
Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 500 australske djece i utvrđeno je da se njihov osjećaj samopouzdanja i vrijeme koje provode s roditeljima ne razlikuju u odnosu na ostatak stanovništva.
No razlika je uočena na skali ukupnog zdravlja i obiteljske kohezije i to u korist djece istospolnih roditelja koja su postizala bolje rezultate i to toliko uvjerljivo da su znanstvenici zaključili da je vjerojatnost slučaja u tim rezultatima manja od 1 naprema 10.000, prenosi Hufington Post.
Australski znanstvenici ipak nisu uspjeli otkriti koji je tome razlog. Voditelj istraživanja koje je provelo sveučilište u Melbourneu dr. Simon Crouch kaže da se vjerojatno radi o tome da su zbog specifične situacije ti roditelji skloniji više razgovarati o situacijama kojima su djeca bila izložena u školama, poput nasilja vršnjaka ili provokacija i posvetiti tomu puno više pažnje. "To potiče otvorenost i znači da djeca postaju otpornija", kaže Crouch.
Rezultati toga istraživanja izravno pobijaju teze protivnika istospolnih brakova koji kao argumente protiv njih iznose tvrdnje da su štetna po djecu.
Istraživanje koje je provelo Kalifornijskog sveučilište 2010. o djeci lezbijskih parova pokazalo je da su ona izrasla u psihološki stabilne tinejdžere i imala manje problema u ponašanju.
Opsežno istraživanje znanstvenika sa sveučilišta Yalea i Harvarda koje je provedeno u jeku uvođenja zabrana istospolnih brakova u SAD-u pokazalo je da je život u saveznim državama s takvim diskriminatornim zakonima imao pogubne posljedice na mentalno zdravlje LGBT osoba.
Prema rezultatima istraživanja objavljenima 2009. u časopisu American Journal of Public Health, u saveznim američkim državama u kojima je uvedena zabrana istospolnih brakova zabilježeno je veliko povećanje psihičkih problema pripadnika LGBT zajednice, pa je tako registrirano povećanje broja poremećaja raspoloženja za 36,6 posto, tjeskobe za čak 248 posto, zlouporabe alkohola za 42 posto, a porasla je pojava drugog psihičkog poremećaja uz osnovnu bolest za 36 posto.
Istodobno, porast tih poremećaja nije zabilježen kod LGBT osoba koje su živjele u saveznim državama u kojima nije bilo zabrane istospolnih brakova, kao niti među prosječnom populacijom u državama u kojima je uvedena zabrana istospolnih brakova.
Znanstvenici smatraju da su uskraćivanje prava na brak, kao i užarena rasprava u javnosti koja se bavila legitimnošću takvog uskraćivanja prava, mogla stvoriti pritisak na mentalno zdravlje LGBT osoba.
"Ti poremećaji koje karakteriziraju beznađe, kronična zabrinutost i nesanica uobičajeni su psihološki odgovori na nešto što se doživljava kao diskriminacija", navode autori istraživanja. Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 34 tisuće osoba od čega je LGBT osoba bilo 577.
Izvor: Slobodna Dalmacija
