Svako je društvo slobodno, napredno i zadovoljno onoliko koliko je slobodan, zadovoljan i sretan svaki pojedinac. Također, činjenica je da je obitelj temelj svakoga društva a bez sretne i zdrave obitelji u kojoj vladaju kvalitetni i humani odnosi, nema ni sretnoga i naprednog društva.

0 1 1 1 1 1 Rating 0.00 (0 Votes)
Marlon Brando

Marlon Brando, rođen u Omahi, 3. travnja 1924. Marlon je glumac koji je uvijek plijenio pozornost gledateljstva, vješto se uvlačeći u psihu svojih likova. Malo je tko od velikih holivudskih glumačkih zvijezda u sebi toliko kontradiktoran i karakterno kompleksan kao što je to Marlon Brando. No, to je od njega stvorilo idealnog glumca za tumačenja bilo koje vrste karaktera.

Od likova buntovnika preko lika američkog časnika zaljubljenog u Japanku u filmu "Sayonara", nacista u "Mladim lavovima", šerifa u "Potjeri bez milosti", psihički rastrojenog aristokrata u "Posljednjem tangu u Parizu", autoritativog šefa podzemlja u "Kumu", pa do izopačenog američkog časnika u "Apokalipsi danas". S lakoćom je baratao svojim velikim rasponom glumačkih mogućnosti što ga je učinilo uzorom mladih glumačkih naraštaja.

Godine 1954. i 1972. dobio je Oscara za glavne muške uloge.
Marlon Brando ostao je zapamćen i po tome što je 28. marta 1973. učinio je nešto što je postalo jedan od najzanimljivijih trenutaka u historiji dodjele nagrade Američke filmske akademije.
Te je godine bio nominiran za najboljeg glumca u ulozi autoritativog šefa podzemlja u Kumu.

Brando je, međutim, odbio primiti Oskara u znak protesta zbog načina na koji su Amerikanci u povijesti tretirali Indijance kao i zbog ponižavajuće slike koju je o njima stvorio Holiwood.
Na svečanoj ceremoniji njegovo obrazloženje o razlozima zbog kojih odbija nagradu trebala je pročitati Sacheen Littlefeather, indijanska aktivistica, no organizatori su ograničili govor samo na 30 sekundi, pa je Brandov integralni govor objavljen sutradan, 30. ožujka 1973, u "New York Timesu".
"Ma kako interpretirali povijest, nismo postupili ispravno. Lagali smo ih i pretvorili u prosjake", pisalo je u naslovu članka koji je, prema procjenama, pročitalo više od 100 milijuna ljudi.

Nevjerojatan uspjeh “Kuma” motivirao je "Paramount" na snimanje drugog, a kasnije i trećeg dijela filma, ali Brando to nije želio prihvatiti.

- Kad jednom odigram ulogu, zatvorio sam krug. Nastavci su svojevrsno silovanje lika. Film nije televizijska serija, izmišljena kako bi nepismeni ljudi imali razloga da nose naočale - rekao je.

Nakon "Kuma" Brandu su ponovo počele stizati ponude, te je on odlučio prihvatiti ulogu sredovečnog udovca u filmu "Posljednji tango u Parizu", koji se upušta u površnu, isključivo seksualnu vezu s mladom djevojkom, koju je glumila Maria Schneider. Redatelj filma bio je Bernardo Bertolucci, a Brando je, prema ocjenama kritike, odigrao ulogu života. Međutim, on je u svojoj knjizi priznao kako "nikad nije shvatio neki dublji smisao "Tanga...", ali da je uživao u radu s Bertoluccijem.”

Iako je film postigao veliki uspjeh, Brando se nakon njega povukao i punih šest godina nije stao pred kamere. Istina, prolazio je kroz mučno razdoblje života jer mu je 1974. iznenada umro najbolji prijatelj, glumac Wally Cox. Osim smrti najboljeg prijatelja, Marlon se morao suočiti i s propašću trećeg braka, koji je okončan 1972, nakon čega se preselio u kuću koju je kupio na Mulholland Driveu, tik uz vilu glumca Jacka Nicholsona, s kojim je snimio nekoliko filmova. Uskoro su u Holywood-u počele kružiti glasine kako to nije slučajno te da je Brando homoseksualac.

- Nekad je to bila tabu-tema, danas više nikto ozbiljan o tome ne vodi računa. Nije me stid priznati, u mladosti sam imao nekoliko homoseksualnih iskustava, kao vjerovatno i mnogi muškaraci koji nemaju petlju to priznati. A ako je nekom zanimljivo da vjeruje kako sam ja ljubavnik Jacka Nicholsona, neka samo izvoli. Meni je ionako sasvim nevažno šta ljudi pričaju - napisao je u svojoj knjizi.

U njegovoj biografiji iz 1976. The Only Contender, autor Gary Carey je citirao Branda: Kao i mnogi muškarci, i ja također sam imao homoseksualnih iskustava, te se toga ne sramim. Fotografije koje su kružile internetom to su i potvrdile. Njegov dugogodišnji ljubavnik je navodno bio Wally Cox. Autor opet citira Branda: Da je Wally žena, oženio bih ga te bismo živjeli dugo i sretno.[5] Nakon što je Cox umro, Brando je čuvao njegov pepeo 30 godina, a razasut je skupa s njegovim. Coxova treća žena to je otkrila tek kad je Brando dao intervju Timeu: Imam Wallyjev pepeo u svojoj kući. Razgovaram s njim stalno. Htjela ga je tužiti, ali njezin odvjetnik nije htio prihvatiti slučaj.

Marlon je umro u Los Angelesu 2. srpnja 2004. godine.

Podijelite

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn