"Konzervativnim stavovima vjerskih zajednica, koji ne podržavaju pravo slobode kontrole obitelji i ne uvažavaju jednakost i toleranciju prema različitim oblicima seksualnosti nije mjesto na satu seksualnog odgoja" - stoji u priopćenju Ženske sobe povodom najave da je u uži krug izbora programa o seksualnom odgoju uvršten program udruge Grozd.
(Reakcija na članak «Odabran program koji podržava Crkva» objavljen 07. 07. 2006. g. u Jutarnjem listu)

Ostali smo zatečeni izborom Povjerenstva za zdravstveni odgoj koje je u uži krug izbora programa o seksualnom odgoju uvrstilo program udruge Grozd, te ga time dovelo u jedinu konkurenciju programu Foruma za slobodu odgoja, kao eksperimentalni pilot program po kojemu će učenici i učenice osnovnih i srednjih škola stjecati znanje o svojoj seksualnosti.

Naime, program udruge Grozd predstavlja konzervativni program, prema kojemu «kontracepcija nije dopuštena, masturbacija je devijantan oblik ljudske spolnosti i nije dopuštena, a homoseksualnost je nastranost», kako je u članku navedeno.
Ovim putem bismo htjeli upozoriti i informirati stručnu i širu javnost o znanstvenim istinama vezanim za seksualnost, kako je pravo izbora i pravo na potpunu edukaciju jedno od osnovnih prava građanskog društva.

Mišljenja smo, stoga, da za konzervativne stavove vjerskih zajednica postoji mjesto u obrazovnom sustavu, a to je sat vjeronauka gdje imaju priliku prezentirati svoj nauk onim učenicima koji su izabrali pohađati nastavu iz vjerskog odgoja te da njihovim stavovima koji ne uvažavaju pravo slobode izbora, pravo na informiranost, koji ne podržavaju pravo slobode kontrole planiranja obitelji i ne uvažavaju jednakost i toleranciju prema različitim oblicima seksualnosti nije mjesto na satu seksualnog odgoja. U okviru istog, a u cilju razvoja seksualnog zdravlja nužno je informiranje sa stručnog i znanstvenog stajališta.

S tim u svezi, želimo podijeliti stajališta stručnjaka i stručnjakinja s područja mentalnog zdravlja, prema kojima se masturbacija smatra prihvatljivim i zdravim oblikom seksualnog ponašanja, koja ima brojne pozitivne učinke za osobu i njeno seksualno zdravlje, homoseksualnost se ne smatra poremećajem (izbačena je iz važećih internacionalnih klasifikacija bolesti MKB 10 te DSM- IV-R) već varijacijom seksualne orijentacije, a kontracepcija je sastavni dio prava na slobodne i odgovorne reproduktivne izbore, kao i briga za vlastito i partnerovo/ičino zdravlje (prevencija širenja spolno prenosivih bolesti).

Kao dodatni argument izdvajamo i stavke Deklaracije o seksualnim pravima donesene u Hong Kongu na 14. Svjetskom seksološkom kongresu, 26. kolovoza, 1999.g. o kojoj bi trebalo voditi računa uzme li se u obzir istina o ljudskoj seksualnosti bazirana na znanstveno provjerenim i dokazanim činjenicama, ali i skori ulazak Hrvatske u EU te prilagodba školskog programa europskim standardima.

Seksualnost je integralni dio osobnosti svakog ljudskog bića. Potpuni razvoj seksualnosti ovisi o zadovoljenju osnovnih ljudskih potreba kao što su želja za kontaktom, intimnošću, emocionalnim izražavanjem, užitkom, nježnošću i ljubavlju.

Seksualnost se oblikuje kroz osobne i društvene odnose. Potpuni razvoj seksualnosti je neophodan za individualnu, interpersonalnu i društvenu dobrobit.

{adselite} Seksualna prava su univerzalna ljudska prava, zasnovana na slobodi, dostojanstvu i jednakosti svih ljudskih bića. Budući da je zdravlje osnovno ljudsko pravo tako i seksualno zdravlje mora biti osnovno ljudsko pravo. Da bi se osiguralo da ljudska bića i društva razvijaju zdravu seksualnost, sljedeća seksualna prava moraju biti prepoznata, promicana, poštivana i zaštićena svim sredstvima i u svim društvima. Seksualno zdravlje je rezultat okruženja koje prepoznaje, poštuje i primjenjuje seksualna prava.

Seksualna prava su osnovna i opća ljudska prava

1. Pravo na seksualnu slobodu. Seksualna sloboda obuhvaća mogućnost potpunog izražavanja osobnih seksualnih potencijala. To, dakako, isključuje sve vrste seksualne prisile, eksploatacije i zlostavljanja, bilo kada i u bilo kojoj situaciji.
2. Pravo na seksualnu autonomiju, seksualni integritet i sigurnost seksualnog tijela. Ovo pravo uključuje sposobnost donošenja samostalnih odluka o vlastitom seksualnom životu unutar konteksta osobne i društvene etike. Isto tako, obuhvaća kontrolu vlastitog tijela i uživanje u vlastitom tijelu slobodno od zlostavljanja, sakaćenja i nasilja svake vrste.
3. Pravo na seksualnu privatnost. Pravo na seksualnu privatnost uključuje pravo na vlastite intimne odluke i ponašanja, sve dok se njima ne ugrožavaju seksualna prava drugih.
4. Pravo na seksualnu jednakost. Odnosi se na slobodu od svih vrsta diskriminacije bez obzira na spol, rod, seksualnu orijentaciju, dob, rasu, društvenu klasu, vjeru, te fizičku ili emocionalnu različitost.
5. Pravo na seksualni užitak. Seksualni užitak, uključujući autoerotizam, izvor je fizičke, psihičke, intelektualne i duhovne dobrobiti.
6. Pravo na emocionalno seksualno izražavanje. Seksualno izražavanje jest više od erotskog užitka ili seksualnog čina. Svatko ima pravo izražavati svoju seksualnost kroz komunikaciju, dodir, emocionalno izražavanje i ljubav.
7. Pravo na slobodu seksualnog udruživanja. Riječ je o mogućnosti sklapanja ili ne sklapanja braka, razvoda i uspostavljanja drugih oblika odgovornih seksualnih zajednica.
8. Pravo na slobodne i odgovorne reproduktivne izbore. Obuhvaća pravo na odlučivanje o roditeljstvu, broju djece, dobnoj razlici među djecom, te pravo slobodnog pristupa sredstvima kontrole i reguliranja plodnosti.
9. Pravo na seksualne informacije temeljene na znanstvenim istraživanjima. Ovo pravo podrazumijeva da seksualne informacije trebaju nastati kroz proces neovisnog i etičnog znanstvenog istraživanja, te da, na odgovarajuće načine, trebaju biti dostupne na svim društvenim razinama.
10. Pravo na sveobuhvatno obrazovanje o seksualnosti. Obrazovanje o seksualnosti jest cjeloživotni proces, koji počinje od rođenja, i treba uključivati sve društvene institucije.
11. Pravo na zaštitu seksualnog zdravlja. Zaštita seksualnog zdravlja treba biti dostupna i na razini prevencije i na razini tretmana seksualnih nedoumica, problema i poremećaja svih vrsta.

Smatramo kako su navedene činjenice ključne za stvaranje programa edukacije o seksualnom odgoju te da bi trebale biti na prvome mjestu u selekcijskom postupku izbora programa po kojem će se odvijati seksualna edukacija, u okviru Zdravstvenog programa, učenika osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj.

Za Sekciju psihologije seksualnosti pri Hrvatskom psihološkom društvu: Maja Mamula, prof. psihologije, Iva Žegura, prof. psihologije