Tri su glavna kamena spoticanja kada se povede diskusija o seksualnosti u tradicionalnom, patrijahalnom društvu kao što je naše. Odnose se na masturbaciju, homo/biseksualnost te kontracepciju. Prema ovim široko rasprostranjenim društvenim predrasudama «masturbacija je devijantan oblik ljudske seksualnosti i nije dopuštena, homoseksualnost je nastranost, a kontracepcija nije dopuštena».

Što o homoseksualnosti kažu psihijatrija i psihologija?
Dva su vodeća klasifikacijska sustava bolesti u svijetu medicine. Prvi je DSM (Diagnostical and Statistic Manual of Mental Disorders – Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja) koje je objavilo Američko psihijatrijsko društvo (APA). U Sjedinjenim Američkim Državama jedan je od najraširenijih priručnika koji služi za postavljanje  dijagnozamentalnih poremećaja. Uz DSM, najrašireniju međunarodno priznatu alternativnu verziju priručnika predstavlja Međunarodna statistička klasifikacija bolesti i zdravstvenih problema (ICD), premda je DSM od ova dva priručnika ipak određeniji. Oba priručnika sadrže koncepte i termine te prema njima postoje kategorije poremećaja koji se mogu dijagnosticirati na osnovi tih kriterija.  U području medicine (psihijatrije) i psihologije masturbacija se smatra prihvatljivim i zdravim oblikom upražnjavanja jednog od osnovnih nagona – seksualnog nagona. Homoseksualnost se ne smatra poremećajem (uklonjena je iz navedenih postojećih klasifikacija bolesti), a kontracepcija je pravo slobode izbora kontrole vlastitog reproduktivnog sustava, briga za vlastito i partneričino ili partnerovo zdravlje, odnosno osnovni način prevencije širenja seksualno prenosivih bolesti.

No, nije uvijek bilo tako. Pogledajmo kako se mijenjao stav o homoseksualnosti u stručnoj literaturi kroz povijest. U području psihijatrije i psihologije pitanje je li homoseksualnost poremećaj dugo je vremena bilo jedno od najkontroverznijih među onima koji se tiču mentalnog zdravlja, a stječe se dojam kako je u mnogim zemljama i dalje ostalo na prvom mjestu po svojoj delikatnosti.

Do sada je učinjeno pet revizija DSM.a (II, III, III-R, IV, IV-TR) od prve publikacije DSM-I 1952. godine. Niz stručnjaka diljem svijeta u suradnji sa stručnjacima APA-e radi na novoj verziji DSM-V koja bi trebala biti objavljena do 2011, godine.

{adselite} Prvo izdanje DSM-a izašlo je 1952. U njemu se, kao i u drugom izdanju DSM-II iz 1968., na homoseksualnost gleda s obzirom na psihodinamički pristup koji ne razaznaje jasne granice između normalnog i abnormalnog. No, oboje su verzije jasno klasificirale homoseksualnost kao devijantan oblik ljudske seksualnosti, odnosno navode da odražava fiksaciju u ranom stadiju psihoesksualnog razvoja. Tijekom stvaranja 3. verzije DSM-a, 1973.g. Američka psihijatrijska udruga je počela razmatrati mogućnost da homoseksualnost izbaci kao kategoriju i zamijeni je kategorijom – poremećaj seksualne orijentacije. Ova se promjena stručnog mišljenja nije zbila sama po sebi nego uz veliki trud i napore mnogih stručnjaka te posebno LGBTIQ aktivista. Kategorija poremećaja seksualne orijentacije odnosila se na homoseksualke i homoseksualce koji su u distresu, uznemireni zbog svoje seksualne orijentacije ne prihvaćaju je i žele je promijeniti. DSM-III sadržava kategoriju ego-distone homoseksualnosti koja se odnosi na one homoseksualne osobe koje žele osobe istog spola, ali im takav osjećaj stvara trajan izvor neugode, distresa te stoga žele postati heteroseksualne. Razlika koju je donio DSM-III ogledala se u tome što su na primjer homofobno društvo i njegovi negativni stavovi prema homoseksualnosti koje je homoseksualna osoba internatizirala kao svoje. Drugi disponirajući faktor za ego-distonu homoseksualnost odnose se na želju da imaju djecu, obitelj koja je društveno prihvaćena, te se ove karakteristike heteronormativnog društva prema DSM-III mogu smatrati poželjnima, ali nisu spojive s obrascem homoseksualnog uzbuđenja. Prema DSM-III homoseksualna osoba proglašavana je nenormalnom ako je zbog predrasuda društva bila uvjerena da je njzino homoseksualno ponašanje devijantno. Nadalje, do ego-distone homoseksualnosti može doći i ako je homoseksualna osoba frustrirana te pati zbog predrasuda sredine u kojoj živi prema homoseksualnosti i homoseksualcima koji žele npr. imati istospolnu obitelj i odgajati djecu. Kada je 1980. izdana verzija DSM-III, vrlo rijetko se koristila kategorija egodistone homoseksualnosti. Daklem na homoseksualnost se prestalo gledati kao na poremećaj 1987. godine tijekom revizije DSM-III-R, ego distona homoseksualnost je zamijenjena kategorijom «nespecifičan seksualni poremećaj» koji se dodjeljivao osobama koje pokazuju «trajno protivljenje, neprihvaćanje i neugodu zbog vlastite seksualne orijentacije». Ista se kategorija spominje i u verziji DSM-IV iz 1994. godine. Najnovija verzija DSM-IV-TR iz 2000. također podržava stajalište da je homoseksualnost normalna varijanta seksualne orijentacije.

Prema najnovijim saznanjima nova, peta verzija Dijagnostičkog i statističkog priručnika sadržavat će nešto izmijenjenu klasifikaciju psihičkih poremećaja. Prijedlozi idu u tom smijeru da se funkcioniranje, odnosno patologija pojedinca opiše kontinuumom te se na taj način bolje odredi trenutno arbitrirano postavljena razlika između onoga što se podrazumijeva pod pojmom «normalne», prilagođene ličnosti, samih crta ličnosti i poremećaja ličnosti. Također, s obzirom da su utjecaji kulture na ponašanje koje će se tolerirati kao prihvatljivo i poželjno veliki, posebna će se pažnja posvetiti međukulturalnim razlikama te načinima na koji oni mogu utjecati da se nešto proglasi patološkim oblikom ponašanja i poremećajem ili da određeni oblici ponašanja budu prihvaćeni kao «normalni» i poželjni. (Npr. trans šamana i njegove halucinacije za vrijeme transa u populaciji indijanaca neće se tretirati kao obilježje psihotičnog doživljaja realiteta. Štoviše, pojedinci koji se odlikuju šamanskim sposobnostima  doživljavat će se prihvaćenima unutar svoje plemenske zajednice, kao što su to indijanska plemena, dok će religijske halucinacije biti suspektnije za postavljanje dijagnoze shizofrenije, na primjer u zemljama Zapadne Europe.).

Kao dodatni argument prema kojem stručna javnost iz područja psihijatrije i psihologije homoseksualnost smatra normalnim oblikom seksualne orijentacije mogu poslužiti i stavke Deklaracije o seksualnim pravima donesene 26. kolovoza 1999. godine u Hong Kongu na Četrnaestom svjetskom seksološkom kongresu, a o kojoj bi trebalo voditi računa uzme li se u obzir istina o ljudskoj seksualnosti temeljena na znanstveno provjerenim i dokazanim činjenicama, ako i kad se kreće u raspravu o seksualnosti i njezinim fenomenima, naročito u slučajevima kada jedna od strana zauzima stanovište prema kojem pojave unutar seksualnosti dijeli u crni koš na kojem piše NIJE NORMALNO (bolesno je, perverzno, nakazno, nije dopušteno u društvu u kojem živimo) i bijeli koš s natpisom NORMALNO JE (prihvatljivo je, smije je, dopušteno je u društvu u kojem živimo).

Deklaraciju o seksualnim pravima prvi u Hrvatskoj prevodi Centar za prevenciju, istraživanje i suzbijanje seksualnog nasilja i žensku seksualnost – Ženska soba u sklopu svoje kampanje za seksualna prava pod nazivom «Budućnost ravnopravnosti». Zahvaljujući ovoj kampanji tiskana je brošura koja donosi pregled seksualnih prava te kratki osvrt. Ovdje iznosim najvažnije dijelove koji se odnose na seksualnost, seksualna prava i seksualno zdravlje.

Seksualnost je integralni dio osobnosti svakog ljudskog bića. Potpuni razvoj seksualnosti ovisi o zadovoljenju osnovnih ljudskih potreba kao što su želja za kontaktom, intimnošću, emocionalnim izražavanjem, užitkom, nježnošću i ljubavi.

Seksualnost se oblikuje kroz osobne i društvene odnose. Potpuni razvoj seksualnosti je neophodan za individualnu i društvenu dobrobit.

Seksualna prava su univerzalna ljudska prava, zasnovana na slobodi, dostojanstvu i jednakosti svih ljudskih bića.
Budući da je zdravlje osnovno ljudsko pravo, tako i seksualno zdravlje mora biti osnovno ljudsko pravo. Da bi se osiguralo da ljudska bića i društva razvijaju zdravu seksualnost, sljedeća seksuačna prava moraju biti prepoznata, promicana, poštivana i zaštićena svim sredstvima i u svim društvima. Seksualno zdravlje je rezultat okruženja koje prepoznaje, poštuje i primjenjuje seksualna prava.

Prema Deklaraciji o seksualnim pravima (Hong Kong, 1999.) seksualna prava su osnovna i opća ljudska prava.

  1.    Pravo na seksualnu slobodu.
Seksualna sloboda podrazumijeva mogućnost potpunog izražavanja osobnih seksualnih potencijala. To, dakako, isključuje sve vrste seksualne prisile, eksploatacije i zlostavljanja bilo kada i u bilo kojoj situaciji.

  2.    Pravo na seksualnu autonomiju, seksualni integritet i sugurnost seksualnog tijela.
Ovo pravo uključuje sposobnost donošenja samostalnih odluka o vlastitom seksualnom životu unutar konteskta osobne i društvene etike. Isto tako, obuhvaća kontrolu vlastitog tijela i uživanje u vlastitom tijelu slobodnom od zlostavljanja, sakaćenja i nasilja svake vrste.

  3.    Pravo na seksualnu privatnost.
Pravo na seksualnu privatnost uključuje pravo na
vlastite intimne odluke i ponašanja sve dok se njima ne ugrožavaju seksualna prava drugih.

  4.    Pravo na seksualnu jednikost.
Odnosi se na slobodu od svih vrsta diskriminacije bez obrzira na spol, rod, seksualnu orijentaciju, dob, rasu, društvenu klasu, vjeru te fizičku ili emocionalnu različitost.

  5.    Pravo na seksualni užitak.
Seksualni užitak, uključujući autoerotizam, izvor je fizičke, psihičke, intelektualne i duhovne dobrobiti.

  6.    Pravo na emocionalno seksualno izražavanje.
Seksualno izražavanje jest više od erotskog užitka ili seksualnog čina. Svatko ima pravo izražavati svoju seksualnost kroz verbalnu i neverbalnu komunikaciju, dodir, izražavanje emocija te pokazivanje ljubavi.

  7.    Pravo na slobodu seksualnog udruživanja.
Riječ je o mogućnosti sklapanja ili nesklapanja braka, razvoda i uspostavljanja drugih oblika odgovornih seksualnih zajednica.

  8.    Pravo na slobodne i odgovorne reproduktivne izbore.
Obuhvaća pravo na odlučivanje o roditeljstvu, broju djece, dobnoj razlici među djecom, te pravo slobodnog pristupa sredstvima kontrole i reguliranja plodnosti.

  9.    Pravo na seksualne informacije temeljene na znanstvenim istraživanjima.
Ovo pravo podrazumijeva da seksualne informacije trebaju nastati kroz proces neovisnog i etičkog znanstvenog istraživanja te da na odgovarajuće načine trebaju biti dostupne na svim društvenim razinama.

  10.    Pravo na sveobuhvatno obrazovanje o seksualnosti.
Obrazovanje o seksualnosti jest cjeloživotni proces koji počinje od rođenja i treba uključivati sve društvene institucije.

  11.    Pravo na zaštitu seksualnog zdravlja.
Zaštita seksualnog zdravlja treba biti dostupna i na razini prevencije i na razini tretmana seksualnih nedoumica, problema i poremećaja svih vrsta.

Iako homofobne stavove ni u kojem slučaju ne treba podržavati i podupirati, bitno je dati priliku da i strana, od koje dolaze, izrazi svoje mišljenje. Valja saslušati osobu koja iznosi svoja homofobna stajališta, pokušati razumjeti odakle dolaze njezini strahovi, predrasude i netrpeljivost te joj, kroz diskusiju i pomoću činjenica, pomoći da uvidi kako postoje različitosti koje, iako nam nisu bliske, treba tolerirati. Stavovi i predrasude vrlo su ukorijenjeni te su dugotrajnim procesom odgoja i učenja postali gotovo dio naše osobnosti. Teško je povjerovati da će se takva homofobna osoba preko njoći osloboditi svojih strahova. Ovo je posebno bitno naglasiti zabrinutim i uznemirenim roditeljima koji su posumnjali, naslutili da im je dijete homoseksualno ili im se dijete outalo. Dio sistema – dijete – u ovom slučaju potpuno je različito od ostatka obiteljskog sistema. Naročito je uključena afektivna komponenta stava i roditelj nastoji vratiti svoje dijete na «pravi put». Roditeljski se tradicionalni sustav po svaku cijenu nastoji vratiti na staro. Upravo se iz ovog razloga trebaju primiriti burne reakcije, a zatim iznijeti neosporiv argument prema kojima je homoseksualnost jedan od oblika seksualnog ponašanja i kao takav potpuno zdrav.

U slučaju da ste roditelj ili prijatelj osobe koja vam se upravo outala, to što čitate ove retke svjedoči da ste napravili dva velika iskoraka te da se nalazite na pravom putu da u sebi pomirite stavove o homoseksualnosti i emocije uslijed njih, kao i emocionalne reakcije uslijed spoznaje da je netko vama vrlo blizak i drag – homoseksualan.
 
Iva Žegura, "Coming out - Razumjeti vs./feat. Prihvatiti"