Neki od vas vjerojatno smatraju kako se nešto tako važno, intimno i neizbježno kao što je seksualnost niti može, niti treba, uzeti u zaštitu. Kome su potrebna posebna seksualna prava? Nije li, uostalom, činjenica da to pravo ionako koristimo - neki češće, neki rjeđe - bez obzira što o tome mislila država, crkva ili susjedi. Nije li seks, dodat ćete, nemoguće jednoznačno definirati, pa stoga i nemoguće propisivati? Ne baš. Činjenica je, naime, da je seks oduvijek bio podvrgnut zakonskim odredbama, odnosno, preciznije rečeno, zabranjivan. Tijekom povijesti, seksualno je nasilje nad ženama bilo kažnjavano kao zlouporaba očeve ili muževljeve imovine, brošure o kontracepciji zabranjivane kao pornografija, muškarci zaljubljeni u druge muškarce slani u zatvor, jednako kao i parovi zatečeni u oralnom seksu.

Na različitim krajevima svijeta, specifični običaji i tradicije rezultirali su raširenom praksom amputacije klitorisa (još uvijek prisutnom), "liječenjem" masturbacije elektroškokovima, pravom velikaša na razdjevičenje mladenki... Seks je, pogledamo li bolje, uvijek bio reguliran. Zašto? Zašto je u Teksasu i nekim drugim južnim državama SAD odnedavno teže kupiti vibrator nego automatsko oružje? Zašto se navodni dušebrižnici opiru seksualnoj edukaciji? Zašto crkva i dalje zabranjuje uporabu kondoma? Zato jer je seks opasan!
I doista, tko od nas barem jednom u životu nije došao do te spoznaje? Stvari koje se nisu desile kako su trebale, neispunjena očekivanja, frustracije, neuzvraćene čežnje, usamljenost, iskustvo seksualnog nasilja, divlja ljubomora, simptomi spolne bolesti... Seksualnost je svakoga od nas dovela u situaciju, ili će to tek učiniti, u kojoj se nismo željeli naći. No, život jest takav. Seksualnost jest koncentrat dobrih stvari, no takav koji - nekad davno zbog sifilisa, a danas HIV/AIDSa - može biti smrtonosan.

{adselite} No, temeljni problem nije u individualnim rizicima koje uključuje. Ljudska je seksualnost bila i ostala najopasnija za one koji ne trpe različitost. Za one koji ne mogu podnijeti činjenicu da seksualnost nema samo jedan smisao (seks nije jednako reprodukcija) i da je svi ne doživljavamo na isti način. Iz te netrpeljivosti rađa se poriv za nametanjem apsolutnih pravila, opsesija propisivanjem kako treba živjeti. Različitosti tako postaju griješne, nemoralne ili čak krivična djela.
Seksualna energija može biti iracionalno destruktivna, kao i gotovo svaka druga ljudska djelatnost. No, istodobno je, više nego i jedna druga, izvor duboke povezanosti, užitka, emotivne bliskosti, povjerenja i radosti. Staviti je pod kontrolu znači pretvoriti život u crno bijeli svijet reda, rada i discipline - izgraditi, kao što je Freud ustanovio, neurotičnu civilizaciju.
Moralna pravila koja odlučimo slijediti moramo moći sami izabrati. To nam pravo ne smije biti uskraćeno sve dok naš izbor ne počinje sprječavati druge da čine isto, da slobodno iskazuju vlastiti izbor. Upravo činjenica da uspješan seksualni život za različite ljudi ima različito značenje potvrđuje tezu da seksualni izbor mora biti ljudsko/građansko pravo, odnosno dio prostora individualnih sloboda. U tom je duhu napisana Povelju o seksualnim pravima Svjetskog seksološkog udruženja, koja je u ljeto 1999. godine usvojena na kongresu u Hong Kongu. Temeljno načelo od kojeg deklaracija kreće glasi: "Seksualnost je integralni dio osobnosti svakog ljudskog bića", a njezin razvoj i iskazivanje "počivaju na zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba, kao što su potreba za dodirom, intimnošću, iskazivanjem osjećaja, užitkom, nježnošću i ljubavi." Takav je razvoj seksualnost, prema tekstu povelje, "nužan za osobnu, interpersonalnu i društvenu dobrobit."
Priznanje i zaštita seksualnih prava temelj je zdravog osobnog razvoja. Rečeno na drugi način, zdrava je seksualnost obilježje sredine koja štiti i njeguje seksualna prava svih članova. Povelja, koju je usvojila i ekspertna skupina Svjetske zdravstvene organizacije, pod seksualnim pravima navodi sljedećih jedanaest točaka:

PRAVO NA SEKSUALNU SLOBODU
Svatko od nas ima pravo na slobodno iskazivanje seksualnosti - to jest ukupnosti odgovarajućih ponašanja, emocija i vrijednosti - što isključuje svaki oblik prinude, iskorištavanja ili zlouporabe.

PRAVO SEKSUALNE AUTONOMIJE, INTEGRITETA I ZAŠTITE SEKSUALNOG TIJELA
Načelo seksualne autonomije potvrđuje da svatko od nas ima pravo na donošenje seksualnih odluka u skladu s osobnim moralnim prosudbama, pri čemu je jedino ograničenje istovrsno pravo drugih. Seksualni integritet i pravo na "gospodarenje vlastitim tijelom" odnosi se na punu osobnu kontrolu nad vlastitim tijelom i njegovim potencijalima. Nitko ne može raspolagati tuđim tijelom.

PRAVO NA SEKSUALNU PRIVATNOST
Sve dok ne nanosi stvarnu (ne umišljenu) štetu drugima, seksualno ponašanje pripada području privatnosti i ne može biti predmetom društvene kontrole ili zabrana.

PRAVO NA SEKSUALNU JEDNAKOST
Ovo načelo zabranjuje svaku diskriminaciju, osobito naglašavajući nedopustivost diskriminacije zasnovane seksualnim različitostima, kao što su raznorodni seksualniidentiteti, seksualne orijentacije i preferencije.

PRAVO NA SEKSUALNI UŽITAK
Užitak je središnja dimenzija ljudske seksualnosti. Pravo na seksualni užitak kao takav, temelji se na činjenici da je izvor fizičke, psihičke i duhovne dobrobiti. Neotuđivo pravo na seksualni užitak uključuje i pravo na autoerotizam(samozadovoljavanje).

PRAVO NA EMOTIVNU SEKSUALNU EKSPRESIJU
Naša je seksualnost više od fizičkog užitka ili erotskih fantazija. Svatko od nas ima pravo slobodno iskazivati seksualnost kroz komunikaciju, dodire, nježnost, brigu, privrženost, osjećaje, razumijevanje i ljubav.

PRAVO NA SLOBODNO SEKSUALNO ZDRUŽIVANJE
Seksualna prava uključuju mogućnost seksualnog izražavanja unutar, ali i izvan, ozakonjenih veza. Pojedinci su slobodni sami izabrati prirodu odnosa u kojem održavaju seksualne kontakte, ili se o njoj međusobno dogovoriti. Stupiti u brak ili ne, rastaviti se ili ne, biti u bilo kakvoj dobrovoljnoj i neiskorištavajućoj vezi ili odnosu isključivo je pitanje osobnog izbora.

PRAVO DONOŠENJA SLOBODNIH I ODGOVORNIH REPRODUKTIVNIH ODLUKA
Ovo načelo potvrđuje pravo slobodnog odlučivanja o tome želimo li ili ne - te ako da, kada - imati potomstvo. Rečeno uključuje i naše pravo da odlučimo koliko djece želimo i u kojim vremenskim razmacima. No, odgovorno odlučivanje podrazumijeva i punu odgovornost za posljedice naših odluka, koja za posljedicu može imati i seksualna ograničenja.

PRAVO NA ZNANSTVENO UTEMELJENE INFORMACIJE O SEKSUALNOSTI
Svaka osoba, bez obzira na dob, ima pravo na primjereno prezentirane i oblikovane informacije vezane uz ljudsku seksualnost, koje su pribavljene i potvrđene neovisnim znanstvenim analizama i istraživanjima. Pravo na informiranost temelj je slobodnog i odgovornog seksualnog odlučivanja.

PRAVO NA SUSTAVNU SEKSUALNU EDUKACIJU
Ovo se načelo nastavlja na prethodno i naglašava važnost dostupnosti cjeloživotne seksualne edukacije, u čijem izvođenju trebaju sudjelovati sve društvene institucije - od obitelji do državnih službi.

PRAVO NA ZAŠTITU SEKSUALNOG ZDRAVLJA
Svatko ima pravo na očuvanje seksualnog zdravlja, odnosno na pristup službama zaduženim za prevenciju i liječenje seksualnih smetnji. Ovo načelo obvezuje zajednicu da uspostavi takve službe i učini ih dostupnima svim svojim članovima.

Umjesto zaključka: seksualno zdravlje i seksualna sloboda

Pažljivijem čitatelju, Povelja o seksualnim pravima poručuje još nešto. Riječ je o nečemu od izrazite važnosti za sve nas, a osobito zdravstvene radnike. U dokumentu se, naime, nedvosmisleno povezuju seksualno zdravlje i seksualna sloboda. Protivno onome što neki misle i zastupaju, te su dvije dimenzije u stvarnosti neodvojive. Seksualna diskriminacija, ili pak uplitanje države u privatnost, rezultiraju negativnim zdravstvenim posljedicama, baš kao što izostanak službi za seksualno zdravlje, ili zabrana seksualne edukacije, sužavaju slobodu seksualnog izražavanja. Ta bi povezanost trebala biti težišna točka, motrište iz kojeg promatramo vlastitu i tuđu seksualnost.
Povezanost seksualnog zdravlja, koje Svjetska zdravstvena organizacija definira kao kontinuitet pozitivnih fizičkih, psihičkih i sociokulturnih iskustava povezanih sa seksualnošću, i slobode seksualnog izražavanja ne ukazuje samo na golemu važnost društvene snošljivosti i prihvaćanja različitosti, već je i stalan podsjetnik na činjenicu da seksualno ponašanje nužno podrazumijeva odgovornost. Prema drugima, ali ništa manje i sebi.