0 1 1 1 1 1 Rating 0.00 (0 Votes)
Petar Iljič Čajkovski

Petar Iljič Čajkovski (ukrajinski: Петро́ Іллі́ч Чайко́вський , rus. Пётр Ильич Чайковский, Votkinsk, 7. svibnja 1840. - Sankt Peterburg, 6. studenog 1893.), ruski skladatelj i jedan od najvećih skladatelja romantizma. Čajkovski je porijeklom iz ugledne ukrajinske kozačke obitelji Čajka (rod).

Pojavio se u ruskoj carskoj glazbi istodobno sa skladateljima Novoruske škole, tzv. grupom Petorice, a njihovo se stvaralaštvo međusobno dopunjuje. Po svom glazbenom izrazu je kasni romantičar, a prožima svoja djela ruskim duhom u melodiji i sadržaju svojih opera.

Studirao je na petrogradskom Konzervatoriju, a predavao je harmoniju na Konzervatoriju u Moskvi i pisao glazbene kritike. Materijalnu neovisnost i boravak u inozemstvu omogućila mu je Nadežda von Meck, koja ga je uzdržavala, a njihovo dopisivanje važan je izvor podataka o stvaralačkom radu i estetskim pogledima Čajkovskoga. Nastupao je kao dirigent vlastitih djela po cjelom Ruskom Carstvu, Europi i SAD-u.

Djetinjstvo

Petar Iljič Čajkovski rođen u gradiću Votkinsk (u današnjoj Ruskoj republici Udmurtija, u to vrijeme Vjatke Gubernija, administrativna pokrajina Carske Rusije). Njegov otac je radio u vladinim rudnicima kao rudarski inženjer. Njegova majka (druga od tri žene njegovog oca), zvala se Aleksandra (Ruskinja francuskog porijekla). Njegov deset godina mlađi brat bio je Modest Iljič Čajkovski, dramaturg, liberal i prevoditelj. Od svoje pete godine išao je na satove klavira i već za nekoliko mjeseci svirao je odlično. 1850, njegov otac je dobio posao na institutu za tehnologiju u Petrogradu. Na tom sveučilištu Čajkovski je završio filozofiju prava i nastavio sa satovima klavira kod ravnatelja glazbene knjižnice. Čajkovski je s četrnaest godina skladao valcer u pomen na svoju majku koja je umrla od kolere.

Napustio je školu 1859 i zaposlio se kao tajnik u ministarstvu pravde, gdje se ubrzo zatim priključio zboru ministarstva. 1861 Čajkovski je nastavio proširuje svoje znanje o glazbi. Počeo je učiti teoriju glazbe uz pomoć prijatelja Nikolaja Zaremba. Zaremba se upisao na Petrogradski konzervatorij. Od 1862 do 1865 Čajkovski je nastavio proučavati harmoniju i kontrapunkt s Zaremba a orkestraciju i kompoziciju s direktorom i osnivačem konzervatorija Antonom Rubinštajn.
Glazbena karijera

Nakon što je Čajkovski diplomirao, Nikolaj, mlađi brat Antona Rubinštajna, mu je ponudio mjesto profesora harmonije, kompozicije i povijesti glazbe. Čajkovski je vrlo rado prihvatio tu ponudu jer se njegov otac bio umirovio i izgubio imanje. Sljedećih deset godina je bio predavač i skladatelj. Pokazalo se da je posao predavača iscrpljujući pa je 1877. godine doživio živčani slom. Nakon jednogodišnje pauze pokušao je da se vrati poslu predavača ali se ubrzo povukao s tog položaja. Neko vrijeme je živio u Italiji i Švicarskoj, ali se na kraju nastanio kod svoje sestre, koja je imala posjed u neposrednoj blizini Kijeva.

Čajkovski se posvećuje orkestarska dirigiranje nakon premijere u Moskvi njegoveopere Trnoružica (1885-7). Nakon što je prevazišao strah od javnog nastypi, koji ga je pratio tijekom čitavog života, samopouzdanje mu vremenom raste do te mjere da se u potpunosti posvećuje dirigiranje svojih djela.

Čajkovski je boravio u SAD tijekom 1891, kao dirigent svojih djela na trijumfalnoj turneji. 5. svibnja, dirigirao je njujorški simfonijskim orkestrom prilikom izvođenja Marš Solenel na otvaranju njujorškog Carnegie Hola. Nakon te večeri slijede izvođenja njegovih djela Third Suite 7. svibnja, ia kapela horova Pater Noster i Legenda 8. svibnja.

Samo devet dana nakon premijere njegove 6. simfonije, Patetična simfonije, 1893, u Sankt Petersburgu, Čajkovski je preminuo (pogledajte ispod).

Neki muzikolozi (npr. Milton Kros, David Even) vjeruju da je Čajkovski svjesno napisao Šestu simfoniju kao vlastiti rekvijem. Čajkovski je sahranjen na Tikvin groblju kod Manastira Aleksandra Nevskog u Sankt Petersburgu.

Njegova glazba obuhvaća neke od najznačajnijih komada iz romantičarskog razdoblja. Mnoga od djela Čajkovskog inspirisana su događajima iz njegovog života.


Privatni život
Čajkovski u zrelijem dobu

Tijekom svog školovanja u Jurisprudensu, Čajkovski se zaljubio u soprana, ali se ona udala za drugoga. Jedna od njegovih konzervatvnih studentica, Antonjina Miljukova, je počela da mu šalje strastvena pisma otprilike u vrijeme kad je odlučio "oženi bilo koju koja ga prihvati." Nije je se čak ni sjećao sa svojih predavanja, ali je bila vrlo uporna u svojim pismima, tako da se na brzinu oženio njom 18. srpnja, 1877. Kroz nekoliko dana, dok su još bili na medenom mjesecu, gorko se pokajao zbog svoje odluke . Dva tjedna nakon vjenčanja skladatelj je pokušao ubiti u hladnoj rijeci. Naime, Čajkovski nije želio ili nije imao hrabrosti za pravo samoubojstvo, pa je ušao u ledenu vodu sa nadom da će oboljeti i kasnije umrijeti od upale pluća. Ništa od onoga čemu se nadalo nije ishodilo iz ovog njegovog pokušaja, čak se nije ni prehladio. Kasnije je pobjegao u Sankt Petersburg, i razišao se sa suprugom nakon samo šest tjedana. Nikada je nije uvažavao kao ličnost, nije gajio ni prijateljsku emociju prema njoj, i sam navodi da nikada s njom nije imao tjelesne odnose. Miljukova je s drugim čovjekom imala dvoje djece, koji su se administrativno "vodili" kao djeca iz braka s Čajkovskim, ali skladatelj nije pomagao ni na koji način ni ženi, niti je odgovarao na njezine pozive da ponmogne djeci. Nikad se više nisu vidjeli. Antoljina Miljukova je preminula u ustanovi za mentalno oboljele 1917. godine. Zvanično su bili u braku do njegove smrti.

Skladatelj homoseksualnost, kao i njen utjecaj na njegov život i glazbu, je dugo vremena bila priznata, mada je ova činjenica naročito bila zataškavana tijekom sovjetskog razdoblja. [1] Iako ga neki povjesničari i dalje smatraju heteroseksualcem, mnogi drugi - poput Riktor Norton i Aleksandar Poznanski - prihvaćaju to da su neke od veza Čajkovskog bile homoseksualne, kao na primjer njegova veza sa slugom Aljošom i sa njegovim nećakom Vladimirom Davidovim. Dokazi da je Čajkovski bio homoseksualac se izvode iz njegovih pisama i dnevnika, kao i iz pisama njegovog brata, Modesta, koji je također bio homoseksualac.

Žena koja je imala daleko veći utjecaj na život Čajkovskog je bogata udovica, Nadežda fon Mek, s kojom je razmijenio 1200 pisama u razdoblju između 1877 i 1890. Na njegovo insistitanje nikad se nisu sastali; sasvim slučajno su se susreli dva puta ali nisu razmijenili ni riječi. Naime, skladatelj, koji je duboko patio zbog svijesti o svojoj homoseksualnosti u jednom od pisama svom bratu Modestu, rekao je: "Sva moja privlačnost nestaje kada me ljudi upoznaju", smatra se da je time želio reći da se pri prvom susretu "vidi "njegova homoseksualnost koja je tada bila sasvim društveno neprihvatljiva, te je na sve načine izbjegavao susret sa svojom ktitorkom prema kojoj je gajio osjećaj savršenog prijateljstva. Pored financijske potpore u vidu 6 000 ruskih rubalja godišnje koju mu je pružala, bila je veliki ljubitelj njegove glazbe i bila je zainteresirana za njegovu glazbenu karijeru. Međutim, iznenada je prekinula njihov odnos nakon 14 godina, navodeći bankrot kao razlog. Upravo je u ovom razdoblju Čajkovski doživio veliki uspjeh širom Europe a 1891, još veće hvale u Sjedinjenim Američkim Državama. Zapravo, bio je glavni dirigent, 5. svibnja, 1891, na zvaničnom otvaranju Carnegie Hola.

Tvdrnju Macove o financijskoj propasti osporavaju neki povjesničari koji vjeruju da je prekinula pokroviteljstvo Čajkovskog jer je navodno saznala za njegovu homoseksualnost. Moguće je da je planirala uda jednu od svojih kćeri za Čajkovskog, kao što je navodno pokušala jednu od njih uda za Claudea Debisija, koji je neko vrijeme živio u Rusiji kao profesor glazbe za njezinu obitelj. Također, jedan od njenih sinova, Nikolaj, je bio oženjen Anom Davidovu, nećakom Čajkovskog.

Život Čajkovskog je tema filma Kena Russella Ljubitelji glazbe. Druga dva filma zasnovana na njegovom životu su - niskobudžetni iu velikoj mjeri fiktivni Pjesma moga srca, pušten u prodaju 1948, a iz 1969 je film na ruskom jeziku "Čajkovski", nominiran za Oscara za najbolji strani film. NJegovo prezime je izvedeno od riječi čajka (čajka), što znači galeb u mnogim slovenskim jezicima. Moguće je da njegovo porijeklo nije u potpunosti rusko. U jednom od prvih pisama upućenih Nadeždi fon Mek, Čajkovski kaže da se zove Poland i da su njegovi preci "vjerojatno bili Poljaci."

Umro je 06.11.1893. po službenim tvrdnjama od kolere (tada je plamtjela epidemija kolere u Rusiji), iako se sada zna da je neposredno pred njegovu smrt pozvan na izvjestan "sud časti" gdje je njegov srtučni kolegij duboko osudio njegove seksualne afiniteta, što je bilo potaknuto činjenicom da je njegom posljednji ljubavnik bio rođak samog Ruskog cara. Kolege su, naime, jasno tražile od Čajkovskog da prestane sa seksualnim odnosima s pripadnicima istog spola. Po povratku sa ovog nemilog sastanka, Čajkovski je javno, u više navrata ispio nekoliko čaša neprokuhana vode, što je dovelo do jakih bolova u trbuhu, ali ne i do svih znakova kolere. Stoga se spekulira s činjenicom da se skladatelj, na vrhuncu svoje slave otrovao arsenom, što bi izazvalo sasvim identične simptome, ali nije želio da bude njegova smrt bude jasna posljedica samoubojstva (smatrao je da će time obrukati familiju) te je "iscenirao" smrt zbog kolere.

Osvrtom na cijeli njegov život, jasno se vidi da je skladatelj duboko patio zbog svoje homoseksualnosti. Nije imao načina da se protiv nje bori, a njegovoj krhkoj ličnosti bilo ne isuviše teško prekinuti zadovoljavati svoje potrebe. Čitavog života balasnirao je na rubu razuma, zbog potuno svijesti da je, kao kompletna ličnost, sasvim neprihvatljiv javnosti. Mnogo puta je razmišljao, au nekoliko navrata je i pokušao izvršiti samoubojstvo. Sve neuspjehe da ovu namjeru ostvari, objašnjavao je time da bi njegovo samoubisto bacilo ljagu na obiteljsko ime. Sve veća slava za njega je predstavljala samo ulazno breme, jer mu je bilo nemoguće da u tajnosti pronalazi partnere. Često je bio sklon zaljubljivanju u vrlo mlade dječake, posebno one sasvim nemoćne, kojima je trebala zaštita svake vrste. Današnji stručnjaci vjeruju da korijen njegove seksualne opredijeljenosti leži u njegovoj intenzivnoj emociji prema dominantnoj majci, s kojom, opet nije uspijevao ostvariti odnos kakav želi, jer je ona opterećena njegovim dječjim emocionalnim potrebama, odlučila ga, kao sasvim malog smjesti u Internat za dječake , gdje je Čajkovski iz prvih prijateljstava započinjao i prve homoseksulano veze.