Gay u obitelji

Tog jutra Damira su donijeli u crnoj mrtvačkoj vreći. Pokupili su ga na ulici, dolje kraj Pazara. Otišao je po kruh, i točno ispred pekarnice pala je krmača. Ostao je ležati nasred ceste.

Damir je bio najljepši u razredu. Imao je velike plave oči, bistre kao jezero, duge crne trepavice, kao manekenke iz Playboyevih reklama za ruž, a lice bijelo kao kozji sir. Tada još nisam bio peder i nisam primječivao dečke na taj način, ali Damir mi je od početka bio mističan. Bili smo najbolji prijatelji, nerazdvojni. On nije puno govorio i uvijek je bio nekako plah, tih, povučen. Volio se smijati mojim ludorijama koje sam s njime izvodio neprekidno i, vidjelo se, iskreno je uživao u mom društvu, kao uostalom i ja u njegovom. Ali  opet, kao da je u isto vrijeme bio i nekako odsutan, dalek, nedokučiv.