Naslovnica arrow I oni su gay arrow Književnost arrow Paul Verlaine i Arthur Rimbaud - "prokleti" biseksualni pjesnici

Video sadržaj

Anketa

Kada bi mogli birati vase dijete bilo bi:
 

Suradnje

Gay friendly Croatia

Servis računala


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates
Paul Verlaine i Arthur Rimbaud - "prokleti" biseksualni pjesnici PDF Ispis E-mail
Flames of love   
I oni su...Paul-Marie Verlaine (Metz 1844. – Pariz 1896.) i Jean Nicolas Arthur Rimbaud (Charleville 1854. – Marseille 1891.), uz Stéphanea Mallarméa najznačajniji su pjesnici francuskog simbolizma (jedan od glavnih ranomodernističkih pjesničkih pravaca u drugoj polovici 19. stoljeća, naziv dobio po najčešće upotrebljavanoj pjesničkoj figuri - simbolu).
 
Rimbaud je rođen u provincijskoj obitelji srednje klase kao drugi sin profesionalnog vojnika. Od najranije dobi je smatran genijem. Kad mu je bilo šest godina, otac mu je nestao, te ga je majka nastavila vrlo strogo katolički odgajati. Bio je vrlo pobunjenički nastrojen prema školovanju, ali izuzetno uspješan učenik. Pod utjecajem svojih učitelja, već do 15. godine, kada je objavljena njegova prva pjesma "Novogodišnji dar siročića" ("Les Etrennes des orphelines"), postao je zreli pjesnik. U 16. godini uspio je pobjeći od kuće i, oslobođen majčinih okova, prepustio se razvratnom životu.
 
Dvije godine kasnije, deset godina stariji Verlaine, već poznati pjesnik, pročitavši pjesme koje mu je poslao, pozvao ga je k sebi u Pariz.
Verlaine je zbog Rimbauda ubrzo napustio svoju ženu Mathilde i novorođenog sina te su pobjegli u Englesku i upustili se u burnu vezu začinjenu konzumacijom velikih količina alkohola i drugih opojnih sredstava te naravno pjesništvom, živeći u siromaštvu. Njihova ljubavna priča nema sretan završetak: međusobna ogorčenost sve je više rasla i napokon je u pijanoj svađi Verlaine pucao u Rimbauda i ranio ga u ruku. Verlaine je zbog toga te zbog optužbi za homoseksualne odnose proveo dvije godine u zatvoru, gdje je prešao na katoličanstvo. Rimbaud je s oko 20 godina prestao pisati i proveo ostatak života putujući Europom i Afrikom; vratio se u Francusku tek teško bolestan i umro od raka u dobi od 37 godina. Verlaine ga je nadživio, ali ni on nije dočekao starost: iako cijenjeni pjesnik, umro je od posljedica alkoholizma u siromaštvu.

Iako su životi koje su živjeli sve prije nego uzorni (tada je bilo "popularno" da se pjesnici smatraju prokletnicima i žive izvan društvenih okvira), neosporno je da je njihova poezija utjecala na velik broj kasnijih pjesnika te se i danas smatra velikom umjetničkom vrijednošću. Verlaineove najpoznatije pjesničke zbirke su "Saturnijske poeme", "Galantne svetkovine" i "Romance bez riječi". Rimbaud je svoju najpoznatiju pjesmu "Pijani brod" napisao u 17. godini, kasnije je objavio pjesničku autobiografiju "Sezona u paklu", a Verlaine mu je bez njegova znanja objavio zbirku pjesama u prozi i slobodnom stihu "Iluminacije". Pa neka izabrane pjesme govore umjesto njih:
 
 
Paul Verlaine
Paul Verlaine
  
Arthur Rimbaud
Arthur Rimbaud
 Paul Verlaine: Romance bez riječi - Romances sans Parole

Sve jače srce plače,
Ko kiša povrh grada;
Što bol i sjeta znače
Što muče me sve jače?

O blagi šume kiše
Po zemlji i po krovu!
Sve dosade je više,
O tiha pjesmo kiše!

Razlog plaču nema,
U srcu što se trza!
Zar izdaja se sprema?...
Toj tuzi razlog nema.

To najviše me boli
Da ne znam, čemu srce
Nit mrzi niti voli,
A teške pati boli!


Il pleure dans mon coeur
Comme il pleut sur la ville;
Quelle est cette langueur
Qui pénčtre mon coeur?

O bruit doux de la pluie
Par terre et sur les toits!
Pour un couer qoi s'ennuie
O le chant de la pluie!

Il pleure sans raison
Dans ce coeur qui s'écoeure
Quoi! nulle trahison?...
Ce deuil est sans raison.

C'est bien la pire peine
De ne savoir pourquoi
Sans amour et sans haine
Mon coeur a tant de peine!
  Arthur Rimbaud: Samoglasnici - Voyelles

A crno, I rujno, O modro, E bijelo
U zeleno- evo postanja vam tajnih:
A, dlakavo, crno tijelo muha sjajnih
U mnoštvu što nad smrad zujeći je sjelo,

Mrk zaton; E, šator, pare ozarene,
Ledena koplja, bijeli kralji, štitast trepet:
I grimiz, krv iz usta, smješak usne lijepe,
Od kajanja kivne ili zanesene;

U, kruzi, božanski srh zelenih mora,
Mir pašnjaka punih stoke i mir bora
Alkemijom utrt u čela široka;

O, čudesna reskost ponajzadnje Trube,
Šutnja gdje se zviježđa i anđeli gube:
-O, Omega, modri trak Njegova oka!


A noir, E blanc, I rouge, U vert, O bleu: voyelles,
Je dirai quelque jour vos naissances latentes:
A, noir corset velu des mouches éclatantes
Qui bombinent autour des puanteurs cruelles,

Golfes d'ombre; E, candeurs des vapeurs et des tentes,
Lances des glaciers fiers, rois blancs, frissons d'ombelles;
I, pourpres, sang craché, rire des lčvres belles
Dans la colčre ou les ivresses pénitentes;

U, cycles, vibrements divins des mers virides,
Paix des pâtis semés d'animaux, paix des rides
Que l'alchimie imprime aux grands fronts studieux;

O, supręme Clairon plein des strideurs étranges,
Silences traversés des Mondes et des Anges:
—O l'Oméga, rayon violet de Ses Yeux!
 
Preuzeto sa bloga  Flames of love          
 
Sljedeća »