Dvostruki život ili “izlazak iz ormara” pitanje je s kojim se svaka homoseksualna osoba u jednom trenutku suoči, ali puno teže od pitanja učiniti to ili ne jest kako i kada odabrati trenutak. Sigurno je da nijedan homoseksualac ne želi da se njegova seksualna orijentacija otkrije onako kako je to učinjeno u slučaju dečka jedinoga gay stanara Big Brother kuće Hrvoja Šoštarića.

Kada je u prilogu o Hrvoju prikazan dio u kojem se govorilo da je u sretnoj vezi s Gregorom, prikazana je i njegova slika, iako je Gregor dogovorio s RTL-om da ga neće predstaviti kao Hrvojeva dečka niti je Gregor želio da tako svima otkrije da je gay, pa čak i roditeljima kojima do tog trenutka nije rekao ništa o svojim seksualnim sklonostima. Pokušati zamisliti kako se Gregor osjećao u tako neugodnoj situaciji na koju nije bio spreman, nemoguće je za svakog tko nije imao takvo iskustvo.

Možda najbolji opis kako to može izgledati ispričao je Vinko Kalinić, 32-godišnji novinar s Visa koji je prije nepunih godinu dana u razgovoru za novine govorio o svojoj udruzi Drugi korak, koja se bavi pravima homoseksualaca.

- Tada je izašla i moja slika i sjećam se da se taj broj Jutarnjeg lista rasprodao na Visu za nekoliko minuta. Mještani su kopirali taj članak s mojom slikom i međusobno komentirali. Bila je to prava senzacija za njih. Srećom, za mene se i prije toga znalo da sam gay, otkrio sam to svima prije dvije godine, a svojima doma još i prije jer je moj dečko dolazio k meni na ljetovanje u Komižu. Malo je bila smiješna ta situacija s tim intervjuom, kako to obično zna biti u manjim mjestima, cijelo se selo podijelilo oko toga je li to u redu ili nije. No nisam imao negativnih iskustava s mještanima - kaže Vinko Kalinić.

Osoba koja je bila možda i najviše šokirana bio je njegov kolega iz klape koji, kako je ispričao Vinko, danima nije izlazio iz kuće kada je saznao.

- Sedam dana taj moj prijatelj nije izašao iz kuće od srama. Njegovi doma s njim su razgovarali i rekli mu da to što sam ja gay nije ništa između nas promijenilo. Razgovarali smo poslije i on mi je rekao da to njemu nikada neće biti normalno, ali da me voli jer sam mu prijatelj. Uglavnom je većina ljudi oko mene prihvatila moju homoseksualnost, ja nikada nisam s njima odbijao o tome razgovarati i objasniti da homoseksualnost nije nešto što određuje čovjeka. Za mene to nije odrednica u životu koja će me odrediti pozitivno ili negativno, već neke druge stvari - navodi Vinko, koji je svojedobno bio i u sjemeništu jer je želio postati misionar, no odustao je od tog poziva kada je shvatio da ga vrijeme provedeno ondje ne ispunjava kao osobu, a ne zato što je gay.

Vinko je sklonosti prema muškarcima osjetio poslije. Kada je imao 25 godina, prvi put se zaljubio u dečka i prvi korak je bio da sebi prizna da je gay. Kaže da nije bio previše zbunjen niti je to smatrao nečim strašnim, a s prvim dečkom došlo je vrijeme da vijest kaže i svojoj obitelji.

Vinko je do prije dvije godine bio u petogodišnjoj vezi s jednim dečkom i prvi put kada je njegov dečko došao k Vinku, njegova majka je sama shvatila da se između njih dvojice nešto događa, a braća i sestre to su već znali.

- Jedan dan mi je došla i pitala me je li mi on prijatelj ili malo bolji prijatelj. Vidio sam kamo vodi taj razgovor i rekao sam joj da mi je on najbolji prijatelj. Mama me zbilja najviše iznenadila, mislio sam da će ona biti zadnja osoba kojoj ću to reći. Imao sam više problema kada sam s njim prekinuo jer ga je moja mama jako zavoljela, pa mi je čak rekla kako me nije sram ostaviti tako dobrog i pametnog dečka. Ja sam također upoznao njegove roditelje i oni su me sjajno prihvatili, osobito njegova majka s kojom sam često vodio prave prijateljske razgovore. Otkrivanje svoje seksualnosti stvar je izbora svake osobe i ispočetka postoji velik strah što će se dogoditi, kako će okolina reagirati, ali bez obzira na to hoće li okolina to prihvatiti ili ne, mislim da ljudi cijene takvu iskrenost i hrabrost - ističe Vinko.

Nakon što se odselio s Visa, Vinko je počeo živjeti u Zagrebu gdje također nije htio kriti svoju seksualnu orijentaciju, unatoč tome što je u to vrijeme bio prilično angažiran u politici. Vinko je bio predsjednik mladeži HSP-a za cijelu Hrvatsku, dakle, visokorangirani član stranke koja nije blagonaklona prema homoseksualcima.

- Kada sam otkrio da sam homoseksualac, to je bio velik šok za sve u stranci. Više nisam u HSP-u, ali ne zato što sam gay, već nisam više vidio smisla da budem dio te političke opcije. Danas sam u dobrim odnosima s nekim ljudima iz stranke, a neki koji su bili izraziti homofobi čak su promijenili svoje mišljenje. Veći broj kolega iz stranke za moju gay orijentaciju saznao je kada sam prije dvije godine to rekao u jednoj emisiji na televiziji, ali nisam imao problema ni s kim od njih. Kada sam to rekao na televiziji, javilo mi se jako puno ljudi iz politike i crkve. Htjeli su sa mnom razgovarati o tome, tražili su savjete jer su homoseksualci koji se to ne usude otkriti.

{adselite} Ti su ljudi veoma nesretni jer žive u strahu što će se o njima napisati, što će reći ljudi ako kažu javno da su gay. Ja nikada ne bih mogao tako živjeti. Jedno kratko vrijeme živio sam dvostruki život i to je pravi pakao. Teško je objasniti nekome što znači kada te zove osoba koju voliš, a ti joj se ne smiješ javiti ili uhvatiti za ruku. Ali znam da nije svima jednostavno to reći. Imam prijatelje koji su imali strašna iskustva kada su doma svojima rekli da su gay. Ne samo da nisu dobili nikakvu potporu, nego su ih užasno maltretirali i ljudi su na kraju završili na psihijatriji. Svatko mora osjetiti potrebu da to kaže, ne treba nikoga prisiljavati na to, osobito ako bliža okolina za to nema razumijevanja. Žao mi je što se dogodilo dečku onog Hrvoja iz Big Brothera, to je čisto nasilje nad njim - zaključio je Vinko.

Malo drukčije iskustvo “coming outa” ispričala je 26-godišnja Zrinka iz Čakovca koja je majci otkrila da je lezbijka prije tri godine, ocu nikada, kao ni ostatku obitelji, ali je “out” prema prijateljima i kolegama s posla. Iz Čakovca se doselila u Zagreb kada je imala 18 godina i kaže da je htjela biti bilo gdje drugdje samo ne doma.

- Imala sam teško djetinjstvo s ocem i zato njemu nisam rekla, a i bolje je da mu ne kažem. Tako je i s ostalima u obitelji, iako njima ne želi reći prije svega zbog mame, jer bi je maltretirali s pitanjima i gnjavili. Obitelji govorim da imam dečka da bi me pustili na miru, jer sam neko vrijeme stalno na njihovo pitanje imam li dečka govorila da nemam pa su postali sumnjičavi. Stalno bi me zapitkivali kako to da nemam dečka, da nisam možda na onoj “drugoj strani” i onda bi počela rasprava kako sve pedere treba otjerati na pusti otok. Tada sam odlučila da mi je najbolje reći kako imam dečka pa da prekinem te beskrajne rasprave. Inače, kada vidim da sam u društvu s ljudima koji nisu baš tolerantni prema gayevima, ne govorim ništa ili se maknem od njih. Ne da mi se raspravljati jer sam jednoj prijateljici rekla da sam lezbijka, koja je to rekla svom dečku i kad nas je vidio vani, htio me udariti - kaže Zrinka.

Majci nije morala previše objašnjavati svoje sklonosti, s obzirom na to da joj je majka sama shvatila i jako dobro prihvatila Zrinkinu homoseksualnost.

- Bila sam u vezi s jednom curom i pokušavala sam je prekinuti i bila sam veoma loše volje. Mama je primijetila da sam danima neraspoložena i pitala me što mi je. Nisam željela o tome razgovarati pa mi je postavljala pitanja je li ovo ili ono, onda me pitala je li u pitanju dečko i kada sam rekla ne, pitala me radi li se o curi. Ispalila sam “da” i pogledala je, a ona se počela smijati. Bilo mi je malo neugodno, a ona mi je rekla da je znala. To me malo zbunilo, pa mi je objasnila da je sama shvatila puno prije nego što sam joj rekla. Ja sam mislila da kad šutiš i nikome ne govoriš, da se to ne vidi, ali možda mi je trebalo biti jasno da će mama shvatiti sama jer nikada nisam dovodila dečke doma. Drago mi je što je mama dobro reagirala i što me prihvatila i otkada sam njoj rekla, nije mi teško to priznati bilo kome drugome. Bilo mi je teško dok sam živjela u Čakovcu, to je mala sredina gdje svatko svakoga zna i nikada se nisam uklapala. Čim sam se maknula odande, osjetila sam nevjerojatnu potrebu to izbaciti iz sebe i zato sam rekla i prijateljima i ljudima na poslu. Za ostatak obitelji ne znam hoću li im ikada reći ili ću nastaviti “muljati”, ali često razmišljam o tome kako ću i njima jednom sigurno morati reći da sam gay i, iskreno, ne znam kako ću to učiniti - ispričala je Zrinka.

Zadranin David Đimšita godinu ili dvije “pripremao je teren” kako objasniti roditeljima da je gay. Kaže da je po stanu ostavljao tragove, “slučajno” bi, primjerice, na internetu ostavio otvorenu neku gay stranicu i roditelji su ga sami jednog dana pitali je li gay i odgovorio im je bez okolišanja. Prije nego što je rekao roditeljima, za njega su znali svi prijatelji i školski kolege, kao i nekoliko profesora, te prijatelji iz veslačkog kluba gdje je upoznao prvog dečka.

- Roditelji su prvih dana malo dramili, sami sa sobom rješavali su neke predrasude, bili su malo šokirani. Moj ‘coming out’ nije bio idealan, ali u usporedbi s drugima koji su imali loša iskustva, prošlo je jako dobro. Gotovo dvije godine razmišljao sam kako ću im reći, a prva pitanja su bila zašto sam to postao, što je pitanje koje ljudi postavljaju kada ne razumiju da se gay ne može postati, već to jesi. U vrijeme dok sam se pripremao za ‘coming out’, davao sam neke naznake svojima što sam. Kada bismo zajedno gledali televiziju i kada bi se govorilo o gay temama, uvijek sam zauzimao pozitivno stajalište, podržavao sam ih. Zatim, kada bi me pitali imam li djevojku, govorio sam da nemam i da nikada neću imati. Tako sam procjenjivao kako će reagirati kada im kažem - ispričao je David.

Kada je otkrio roditeljima da je gay, nakon njihova početnog šoka, slijedilo je prihvaćanje, ali i njihove zamolbe Davidu da ne govori odmah svima jer im je “što će reći ljudi” bila dosta velika briga. No David nije šutio jer mu je bilo mučno od skrivanja i laganja. Prijatelji u školi i veslačkom klubu ni u jednom trenutku nisu ga osuđivali i reagirali su veoma dobro, osim jednog dečka u školi koji ga je stalno maltretirao.

- Taj dečko me stalno zadirkivao i jednog dana mi je to dosadilo i rekao sam mu da to raščistimo nakon škole. Potukli smo se u dvorištu i od tada mi više nikada ništa nije rekao. Inače, puno su me bolje prihvatile cure, one su otvorenije, a kako sam išao u Zubotehničku školu, gdje je ionako više cura, nisam imao problema. Neki ljudi su me počeli izbjegavati, ali to nisu bili oni s kojima sam bio nešto posebno blizak pa mi je bilo svejedno. Živim u Zagrebu i dio moje obitelji u Zadru nije prihvatio moju homoseksualnost, ali ni to mi više ne smeta - istaknuo je David i dodao da mu je život lakši otkada je otvoreno okolini rekao da je gay, ali kao i Vinko, poznaje ljude koji nisu imali tako bezbolno iskustvo.

Osim toga, njegov dečko još nije rekao roditeljima da je gay pa kada David dolazi k njemu, pretvaraju se da su samo prijatelji, iako je David uvjeren da njegovi roditelji znaju da između njih ima nešto više od prijateljstva.

- Malo mi je teško to što njegovi roditelji ne znaju i što se i dalje ipak moram pretvarati. Zato se ni sada ne želim slikati za novine jer znam da bi mu to bio problem. Volio bih da i on skupi hrabrost da možemo normalno živjeti bez laži i skrivanja. Kada dođe za to trenutak, on će to učiniti sam, ne namjeravam ga nagovarati na to.

Izvor: Jutarnji list