Uf, ne znam uopće od kuda bih počeo s ovim. Mislim da je vrlo bitno da već na početku razjasnim da postoji velika razlika između osobe koja do 13.-te godine ostane u kolicima naspram one koja ostane nakon 20.-te ili, jos gore, 30-e. Ja sam "sjeo" u kolica sa 9 godina, bilo je to '78, a već sam sa 12 kužio da sam gej.

Sa 16 godina psihički sam "puko" zbog društvene izolacije koja je nastala pa sam se istresao jednom profesoru i poslan sam na psihijatriju. Terapija je prekinuta nakon godinu dana uz
obrazloženje da spadam u aseksualnu skupinu i da je nepotrebna. Ja sam cijeli jedan dio djetinjstva proveo u kolicima i ona su bila dio mene, tako da je sama seksualnost i sve što odrastanje donosi bilo obilježeno njima. Upoznao sam ja masu drugih ljudi u kolicima. No, svi su bili strejt i isto su bili izgubljeni po pitanju seksualnosti i radili svakakve seksualne eksperimente. Svako malo netko je dolazio sa pričom ovo nemojte raditi, ili probajte ovo, super je, ili da je netko završio na hitnoj jer je tokom seksa imao napad autonomne disrefleksije.

O strejt seksu invalida, posebno onih u kolicima tada se nije pričalo, a kamoli o gej seksu. I ja sam nekako ostao izgubljen u tome svemu i počeo brijat s curama da vidim koja je to fora s tim seksom. Nisam otkrio foru jer me cure nisu nikako ispunjavale. Uvijek mi je nešto falilo. Moj se život promjenio dolaskom u Njemačku gdje se na invalidnost i seksualnost skroz drukčije gledalo, što je meni odgovaralo jer sam jedan dio terapija i lječenja obavljao u Chicagu ili Švedskoj tako da mi ex Yu klima nikako nije odgovarala. Upoznao sam svog prvog dečka i mic po mic pristao sam na spoj. Do tada sam držao sam sebi neku distancu od njega samo da se ne zatreskam jer sam stalno mislio da kaj mu ja mogu dati. I ne znam kaj se desilo… Prošla je godina dana u tom poznanstvu i jedan dan mi je rekao: “Dobro, kad ti meni više misliš dati?”.

U tom trenu sam se smrznuo jer do tada uopće nisam pomislio kak će taj seks izgledat, kak se to uopće radi, jel isto ko kod strejt-era, nisam mu odmah odgovorio nego sam u panici izjurio iz stana i otišao pravo jednom sci frendu po informacije. Naravno nije mi znao pomoći niti odgovoriti, literatura nije postojala, internet nije bio tako jako raširen, a i takvih informacija još nije bilo. Mislio sam da ću poludjeti. Naravno, bio sam toliko glup da nisam razgovarao s jedinom osobom o tome s kojom sam trebao, s dečkom.

Kako je on bio u nekim hindu, budu, tantra vodama došao je do nekih informacija da većina sci ljudi prakticira tantru pored klasičnog seksa koji se pak izvodi u posebnim položajima. Naravno do neke literature uopće nismo došli nego smo išli na blef. Završilo je tako da sam se ja pomokrio jer nisam znao da se prije seksa obavezno prazni mjehur i crijeva, drugi put kad smo pokušali penetraciju ja sam završio na hitnoj zbog napada autonomne disrefleksije, zbog previše iritacije na tijelo ispod razine ozljede (točnije boljelo me prodiranje ali nisam to kužio jer osjeta nemam od pupka naniže).

{adselite} Na kraju smo odustali od penetracije i posvetili se tantri što i nije bilo toliko loše jer sam otkrio mentalne orgazme, mentalni orgazmi su inače specifični za sci osobe, znate kako je slijepcima istančan sluh, tako je i nama s nekim djelovima tijela koji preuzmu reakcije na podražaje paraliziranog dijela tijela. S nekih 26 sam upoznao jednog drugog sci gej lika koji je nastradao sa 28 godina i bio je još izgubljeniji od mene. Dok sam ja normalno izlazio van, išao na posao, on se zatvarao u kuću, nije htio s nikim previše komunicirati i ja sam odlučio da tome stanem na kraj. Tada sam prvi put shvatio razliku izemđu sebe i njega. Dok sam ja gradio svoj život na kolicima, on je mislio kako je svoj izgubio, kako za njega nema više života.........
Ostavio je partnera odmah po izlasku iz bolnice s riječima: “Nek’ se goni od njega, da mu on nema što dati. Nek’ si nađe s kim će se moć ševit.”

Postoji jedna šala među sci muškarcima; prvo što pita frajer kad ostane paraliziran - hoću li moć ševit, a drugo - kako ću ševit? To je istina, svi koji nastradju nakon 14 to im je prvo pitanje pored onog: “A kaj je to ozljeda kralježničke moždine?”

I nekako sam ja njega uspio izvući iz kuće, pokazati mu da i dalje može igrati košarku, voziti auto, raditi, spremati kuću, dok nije na kraju došlo do onog, još se sjećam kako me to pito: “Saša, a kak se ti ševiš?”
I to baš u trenu kada sam si sipao posljednju vrećicu šećera u kavu... Znao sam da će me to kad-tad pitati, a imao sam samo polovične odgovore koji njega kao osobu koja je seksualnost iskusila kao obi (osoba bez invaliditeta) nisu zadovoljili, nije shvaćao mentalne orgazme jer je bio mišljenja da je ejakulacija muški orgazam. Nije shvaćao da se seks ne sastoji samo od pentracije i da on sada mora istraživati svoje tijelo skupa s partnerom, da mora krenuti od nule.
Negdje pred kraj mojih 20-ih pojavila se jedna stranica 'queers on wheels', ne trebam ni reći da sam na njoj visio svako malo; kupovina knjiga za gej sci s detaljnim položajima, s tantričnim seksom, vodičem, savjetnikom za siguran seks nudila se je na tim stranicama. Desio se preporod, sjećam se, kada sam kupio tu knjigu gledjaući položaje puko sam se smijat skupa s dečkom i u isti glas smo rekli: “A tak to ide!”
Nažalost 'queers on wheels' je bila stranica za čije se usluge plaćalo, te je tako postala nedostupna velikom broju mladih iz inozemstva. U RH je situacija takva da se tek sada progovara o seksu strejt sci osoba iako se i oni snalaze po netu za mnoge stvari, no što se tiče hrvatskih gay sci osoba, mi smo u debelom mraku. Danas znam jako puno sci gej ljudi, ali su svi stranci. Ne znam nikoga iz RH i to me žalosti jer znam sa čime se bore a podrške nema nigdje...