(P. – lezbijka, 28 god., znanstvena suradnica)
Negdje sa 16 godina prvi put sam se zaljubila u curu i prvih par dana je to meni samoj pričinjavalo veliki šok. No, ta me nova ljubav nije previše zabrinjavala jer su osjećaji koje sam imala bili tako lijepi (mislim da u to vrijeme nisam znala kako će mi to utjecati na život…).
Tada nisam nikome rekla da sam zaljubljena u curu i vrlo dugo nisam nikome – čak do svoje 23. godine rekla za sebe!!! Ni tada se nisam outala, već sam u to vrijeme bila s prvom ženom i počela se kretati među gej populacijom. Svojim starim prijateljima, doma i sl. nisam pričala o tome (i grozno sam se osjećala zbog toga jer sam se osjećala kao da ih lažem te sam u to vrijeme izgubila kontakt s mnogim dotadašnjim prijateljima).
Prvo sam se outala frendici koja je poznavala mene i moju tadašnju curu i za koju sam bila sigurna da će to «normalno» prihvatiti.
Dakle, moj prvi coming out bio je negdje kada sam imala 24 godine i u biti ne osjećam se kao da sam se outala – znaju samo spomenuta frendica, moja sestra i naravno, ostali moji gej frerndovi, ljudi koji me viđaju na LGBTIQ friendly mjestima i sl. Kao potpuno out osobu osjećat ću se tek kada se outam roditeljima.
Nemam neke strahove vezane za coming out, ne bi mi predstavljalo problem da i na poslu ili bilo gdje drugdje znaju za mene, jest da mi nije bilo lako outati se, uostalom, malo osoba i zna da volim cure.
Jedino čega me je strah jest outanje roditeljima i njihova reakcija. Ne bojim se nekih negativnih reakcija kao npr. da će me istjerati, odbaciti ili učiniti nešto slično, nego znam koliko bi bilo to teško primiti i koliko bi ih to boljelo. Zato ću coming out roditeljima odgađati koliko god mogu, odnosno vjerojatno do dana kada ću zaista s nekom voljenom ženom početi živjeti (ako se tako dogodi, a nadam se da hoće!)
{adselite} Mislim da bih i ostalim prijateljima bez nekog velikog straha rekla da sam lezbijka – jedini razlog zašto im ne govorim je upravo to ne želim da se dogodi da, ne znam kojim putovima, priča dođe do mojih roditelja ili rodbine ili ljudi koji su bliski s mojim roditeljima.
Do sada nisam doživjela nasilje zbog toga što sam lezbijka. Ponekad se znam sjetiti tuđih priča o vrijeđanju i napadima koje su doživjele jer su gekevi npr. navečer na izlazu iz Globala kada se vraćam sama ili kada se mojoj dragoj i meni po noći u šetnji gradom omakne poljubac na nekim «nezgodnim» mjestima.
Ostalim neoutanim LGBTIQ osobama stvarno ništa ne bih poručila jer su stvari za outanje vrlo individualne i ovise o masi drugih faktora.
Iva Žegura, Coming out, Razumjeti vs/feat. Prihvatiti
